Školske sestre franjevke

Blagoslov nove redovničke kuće u Rwanyeni

Na svetkovinu sv. Franje Asiškoga za našu Družbu, a posebno za Splitsku provinciju Presvetog Srca Isusova dogodio se milosni trenutak koji ostaje ubilježen u povijest – otvaranje nove redovničke zajednice u župi Rwanyena u biskupiji Kabale.  Naime, naše sestre iz DR Konga smjestile su se u predivan krajolik afričke zemlje Ugande i prvi put otvorile zajednicu izvan DR Konga. Za dolazak u Župu potrebno je uspinjanje i određeni napor, a kada se stigne na cilj prostire se predivan pogled; priroda okružena posijanim njivama i pogled na najdublje jezero Bunyonyi. Neke sestre iz Dalmacije usporediše to mjesto s pogledom na Split i nepregledno more koji se pruža s vrha Marjana. Budući da je mjesto na uzvisini, hladnije je nego u drugim dijelovima ove zemlje tako da su sestre pomalo pripremljene na drugačije klimatske uvjete. Prikladno mjesto za povlačenje, osamu, molitvu ali i za djelovanje. Široko je to polje rada sa i među siromašnima.

U jutarnje sate naše svetkovine uputile smo se, mi sestre iz Rwentoba: s. Ivka Lučić, s. Kata Karadža, s. Elizabeta Žuljević i s. Urša Marinčič prema našim sestrama. Pratile su nas dvije sestre članice Družbe Kćeri Božje Ljubavi, misionarke s. Vedrana Ljubić i s. Marta Čović. Radosno nas je dočekala s. Klara Šimunović, vrhovna predstojnica u pratnji  s. Françoise Balibuno Ciza, povjerenice sestara u Misiji, s. Erike Dadić,  s. Mislave Prkić te četiri sestre Kongoanke koje su članice nove redovničke zajednice: s. Marie-Louise Kaswera, s. Noëlle Mizinzi, s. Clare Mungu Oburha Marhegeko i s. Bernardine Ntamungo Balamba.

U maloj sestrinskoj Porcijunkuli euharistijsko slavlje, blagoslov kuće i kapele  predslavio je mjesni župnik vlč. Deusdedit Musinguzi u zajedništvu sa svojim  suradnicima svećenicima, vlč.  Bonifaceom Barisigarom i vlč. Benjaminom Tukamushabeom. Uime župljana nazočio je katehist Mugabi Jeremiah. Pozdravivši nazočne župnik je izrazio radost zbog današnjeg događaja. Slavlje je bilo dojmljivo i svečano u afričkom ritmu pjesme i plesa sestara.

U svojoj propovijedi župnik je najprije prenio srdačne pozdrave i izraze dobrodošlice mjesnog biskupa Kabale Calista Rubaramire.  Zahvalio je sestrama  što su za svoje djelovanje odabrale  baš ovu župu i došle u ljepotu ovoga kraja.  U svoje osobno ime i uime svojih svećenika suradnika, emotivnim tonom izrazio je dobrodošlicu sestrama rekavši da je to nešto najljepše što se događa u ovoj župi. Povezao je ovaj događaj s drugim čitanjem  svetkovine sv. Franje  iz Poslanice svetog Pavla apostola Galaćanima u kojoj se govori o novom stvorenju. „S vašim dolaskom dogodilo se nešto novo u ovoj Župi i mjestu. Svi smo radosni. Dogodilo se nešto lijepo i znakovito, vi ste s nama.  Različitost i bogatstvo jezika koje danas ovdje govorimo neka bude znak novih  Duhova,  znak novoga,  znak darova od Boga“- rekao je župnik i pozvao da se prisjetimo  kako je Isus pozivao ribare koji su također postali novi ljudi. Moja molitva je da stvorimo nešto novo, mi ovdje; ja sa svojim suradnicima svećenicima, s vama sestrama i narodom. Ta novost je da Stvoritelj bude u središtu, odnosno da se Radosna vijest, koja je uvijek novost, osvježi. Kao nova stvorenja  zahvaljujmo Bogu i kažimo kao što je to rekao Isus u današnjem evanđelju: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, i objavio malenima. Molimo da postanemo jednostavni i maleni kao sv. Franjo. Molimo za snagu. Ako ga nije slušao narod, sv. Franju slušale su ptice. On je bio svjetlo za narod u svoje vrijeme, a to isto je i danas. I naše sestre kao i današnji svetac svijetle, to jest pronose svjetlo. Pozvao je da, iako smo maleni, zajedno činimo velika djela. Rekao je da je dobro što nas je danas malo tu. „Dakle, ovo je danas naša tajna, tajna između nas i vas sestre,  svijest da smo maleni ali da želimo činiti velika djela. Stoga neka nam dragi Bog pomogne da budemo novi ljudi, da sve bude novo. Činimo nešto novo – novo s Bogom“.

Zatim je ispričao jednu zgodu iz djetinjstva napomenuvši da je uvijek volio promatrati prirodu i u njoj sva Božja stvorenja, a posebno ptice. Jedne prigode, dok je nosio vodu u kanistru, ostavio je kanistar i slijedio pticu. Dok ju je slijedio otišao je podalje. Kada se vratio kanistra nije bilo. Slučajno ili znakovito, kako god protumačili, neposredno nakon njegove priče imale smo posebnog gosta u kapeli. Jedna ptica je uletjela u kapelu, napravila krug iznad nas i izišla. Svi smo se pogledali i bili pomalo zbunjeni ali i radosni jer smo to doživjeli kao znak.  Poznato nam je da se ptice obično zbune i izgube orijentaciju u zatvorenom prostoru ali ova nas je kratko i nečujno posjetila i bez problema izišla.  Svi smo uprli pogled u nju i ostali bez riječi. Poslije smo to protumačili kao znak da ju je sv. Franjo koji je volio ptice poslao.

Nakon popričesne molitve obratila nam se vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović. Srdačno je pozdravila župnika,  druge svećenike i katehista te zahvalila za predslavljenje svete mise,  dobrodošlicu te blagoslov kapele i kuće.  „S ovim činom počinje život nove redovničke zajednice“, kazala je s. Klara. „Za našu Družbu ovo je veliki događaj. Rekla bih da je ovaj trenutak dugo očekivan i izmoljen. Znam da ste vi ovdje u župi molili, molile smo i mi u Družbi, a na poseban način sestre u Kongu. Svi smo željeli saznati što  je volja Božja i velikodušno na nju odgovoriti“. Istaknula je primjer utemeljiteljice Majke Margarite koja je prilikom osnivanja Družbe rekla da je na taj korak  potiče sućut i ljubav prema siromašnoj  i zapuštenoj djeci te da vjeruje da je Bog započeo to djelo. U tom duhu, okupile smo se ovdje i želimo posvjedočiti isto. Uistinu Bog je započeo  i ovo predivno djelo.

Sveti Franjo je na poseban način volio jedno mjesto u Asizu, darovanu crkvicu i samostan – Porcijunkulu, što znači „komadić“. Zahvalila je svećenicima za sve što su učinili prepravljajući ovaj “mali samostan“ i darujući ga sestrama. Sestre će pomagati u  župnom apostolatu, odgoju djece i mladih, a osobito u službi najpotrebnijih. Sveti Franjo i naša Utemeljiteljica bili su doista istinski ljubitelji siromaha. Neka nam njihov primjer bude poticaj i neka nas kod Boga zagovaraju.

S. Klara je zatim predstavila sestre koje će biti članice zajednice. Zahvalila je svima prisutnima, a napose se obratila nama, sestrama iz Rwentoba kao i sestrama Kćeri Božje Ljubavi iz Rushooke, zahvaljujući nam za dolazak i ohrabrenje sestrama koje započinju svoje misijsko djelovanje. Neka sve bude na slavu Bogu i korist ljudima.

Nakon svete mise i blagoslova kuće nastavilo se radosno druženje uz zajednički objed. Na kraju dana rastale smo se od naših sestara u novoj Misiji, a one ostadoše u svojoj Porcijunkuli, vjerujem, zahvalna srca pjevajući poput sv. Franje: Hvaljen budi, moj Gospodine, za sve darovano.

s. Kata Karadža