Školske sestre franjevke

Susret sestara koje vrše poslanje unutar samostana

 

Susret sestara koje vrše poslanje unutar samostana, u organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije, održan je od 19. do 21. travnja u Oazi svete Marije Krucifikse na Kamenu, kod sestara Službenica milosrđa. Na susretu se okupilo šezdesetak sestara različitih družbi kojima je o temi Ususret Svetoj godini: u molitvi, pokori i djelima milosrđa govorio p. Vatroslav Halambek, član Družbe Isusove. Iz naše Provincije sudjelovalo je pet sestara.

U središtu našeg razmišljanja bila je svetost čije je postizanje prvi zadatak nas redovnica. Govoreći o postizanju savršenstva u duhovnom životu p. Halambek je naglasio važnost molitve, poniznosti i djelovanja u skrovitosti. Molitva koja izvire iz srca, naše je disanje i izmjena ljubavi između nas i Boga. Ona usmjerava naš život prema bližnjima oslobađajući nas za nesebično darivanje i čineći nas ljudima za druge. Za svetost je važna i pokora koja nas, nakon odricanja od grijeha, vodi do ozdravljenja i  primanja Božje milosti, istaknuo je p. Halambek.

Tijekom susreta organizirano je i hodočašće u Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske koje smo, nakon euharistijskog slavlja, obišle u pratnji tamošnjeg župnika fra Antonia Mravka. Promatrajući predivan lik Gospe Sinjske, od fra Antonia smo čule, a i same zapazile, kako je njezino uho vidljivo kroz veo, a njezina glava blago nagnuta nalijevo sugerirajući nam kako Marija pažljivo sluša naše molitve znajući  pritom što se nalazi u našem srcu. Pomolili smo se Gospi da svojim zagovorom prati naš put priprave za veliki Jubilej – Svetu godinu 2025.

Na kraju susreta, uime organizatora, sestrama sudionicama obratila se predsjednica Hrvatske redovničke konferencije i provincijska predstojnica naše Provincije s. Lidija Bernardica Matijević naglasivši kako su susreti, izmjenjivanje iskustava i povezivanje različitih zajednica vrlo važni za izgradnju osjećaja čvršćeg međusobnog jedinstva. Naglasila je i veliku važnost odmora koji, uz molitvu i rad, treba imati svoje mjesto u svakodnevnom ritmu redovničkog života.

Ovi su dani, za sve nas, bili prilika da nanovo upoznamo Božju širinu u različitosti redovničkih družbi, međusobnom upoznavanju i izmjeni iskustava. Veliko je to obogaćenje. Osjetile smo se dijelom Crkve u hodu, osnažene i vedrijeg pogleda u budućnost, unatoč tmurnim oblacima koji se pojavljuju na našim horizontima.

s. Mirjam Penić