Članovi Udruge Isus je put hodočastili su od 19. do 21.travnja 2024. godine u Zaljev hrvatskih svetaca u Boku Kotorsku pod duhovnim vodstvom s. Darije Bote koja je uvijek spremna uložiti svoje vrijeme, znanje, ljubav i trud u putovanja nakon kojih se svi uvijek osjećamo ispunjeno, osnaženo i nadasve kulturno i duhovno obogaćeno. Osnaženi svetom misom i euharistijom uoči putovanja, prepustili smo se dragom Bogu da nas vodi i čuva.
Teško bi bilo staviti na papir i izreći sve ono što su tijekom ovog hodočašća oči vidjele, uši čule, a srce doživjelo. Hodočasnici su svjedočili tolikoj prirodnoj ljepoti i kulturno-povijesnoj baštini, nadasve sakralne tematike. Zaljev hrvatskih svetaca je zaljev gdje svaki kamen govori hrvatski, zaljev svjetske kulturne i prirodne baštine u kojemu svaki njegov grad, mjesto, kut, ima svoju povijesnu, kulturnu i vjersku priču. Zaljev je to koji je kao najveća utvrda na najjužnijem dijelu Jadrana sa svojim hrabrim pomorcima, vještim kapetanima i mornarima odolio mnoštvu napada, pljački raznih okupatora i gusara onog vremena. Gdje god da smo pošli, osjećala se duboka povezanost Boke sa Hrvatskom i hrvatskim narodom. Zemlja je to gdje se hrvatski narod, poznat kao Bokelji, stoljećima borio za svoj položaj i očuvanje vjerskog i nacionalnog identiteta. Poznato je da je prije turskih osvajanja Boka Kotorska bila isključivo naseljena Hrvatima.
Hodočašće je započelo 19. travnja, u poslijepodnevnim satima, polaskom ispred samostana Lovret. Uz ugodnu i sigurnu vožnju, praćeni molitvom i pjesmom zaustavili smo se na Pelješkom mostu, a zatim je slijedio put kroz Herceg Novi i dolazak u Perast, u samostan sv. Antuna gdje smo se i smjestili.
Sutradan, 20. travnja, uputili smo se u pohod crkvi sv. Nikole. Riječ je o jednobrodnoj crkvi izgrađenoj od korčulanskog kamena na čijem se pročelju nalazi natpisna ploča o pobjedi Peraštana nad Turcima. Crkva obiluje bogatstvom klesarskih i umjetničkih djela korčulanskih majstora i vrijednih slika Tripe Kokolja, a na vrhu crkve nalazi se jedan od najljepših zvonika na Jadranu.
Potom smo hodočastili na biser ili srce peraškog zaljeva, na umjetni otok Gospe od Škrpjela. Otok je to čudesne povijesti i nastanka. Oltarna slika Bogorodice s Djetetom, sve ljepote, umjetnička djela i predmeti potvrđuju naziv Hrvatska Sikstina. Don Srećko Majić, s toliko vjere i ljubavi za ovaj biser, neumorno je prenosio svoje bogato znanje i upoznao nas s vjerskim, povijesnim, kulturnim i pomorskim značenjem otoka i Bokelja. Uslijedila je vožnja brodom do mjesta Muo i posjet crkvi sv. Kuzme i Damjana gdje se nalaze relikvije blaženog Gracije, a zatim put brodom do Kotora, crnogorske Venecije, grada opasanog zidinama nad kojim bdije, štiti ga i čuva Gospa od zdravlja. Nakon zajedničkog ručka posjetili smo crkvu sv. Klare gdje smo slavili svetu misu te molili moćni zagovor bl. Ozane Kotorske pred njezinim relikvijama. U molitvi smo se zadržali i u romaničkoj katedrali sv. Tripuna, zaštitnika grada Kotora.
Posljednjeg dana hodočašća posjetili smo crkvu sv. Eustahija u Dobroti gdje su časne sestre Služavke malog Isusa svojim djelovanjem ostavile dubok i neizbrisiv trag. Slavili smo i animirali svetu misu, a zatim obišli bogate crkvene riznice te čuli puno o povijesti crkve, životu i muci sv. Eustahija. Skraćujući put, trajektom smo se prevezli na drugu stranu zaljeva i zaustavili se u prekrasnom Herceg Novom. Okupili smo se u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića te u osobnoj molitvi proveli neko vrijeme u tišini. Uslijedio je kratki odmor na središnjem trgu te napuštanje Boke i odlazak prema Malom Stonu na zajednički ručak.
Ova su dva dana bila bogata nezaboravnim doživljajima, upoznavanjem neopisivog povijesnog i kulturnog bogatstva te, nadasve, putovanjem u vlastitu nutrinu i duhovnim ispunjenjem. Uvjerili smo se koliko je velik doprinos hrvatskog naroda na ovim područjima na kulturnom, povijesnom i vjerskom planu. Zbog toga Hrvati u Crnoj Gori zaslužuju veću pozornost jer su ostavili toliko bogato nasljeđe bez kojeg ne bi bilo moguće cjelovito prikazati kulturnu povijest cijeloga hrvatskog naroda.
U večernjim satima stigli smo u Split s Bokom Kotorskom u srcu, zahvalili s. Dariji, Udruzi Isus je put i dragom Bogu na početku i kraju putovanja te dragoj Gospi i svim hrvatskim svetcima na njihovom zagovoru.
Danijela Parčina
