U životu postoje iskustva koja, sasvim tiho, ali trajno, obilježe čovjeka – iskustva koja postaju istinski susreti s Bogom. Moj boravak u Ugandi je jedno od takvih iskustava. Tri sam mjeseca imala milost živjeti s našim sestrama Bosanko-hrvatske provincije u Rwentobu. To je vrijeme za mene bilo puno više od običnog putovanja. Kad sam napustila našu zemlju, Demokratsku Republiku Kongo, moj osnovni motiv bio je učenje engleskog jezika. No, već pri samom dolasku ganula me srdačnost ljudi. Upoznala sam narod koji je izuzetno otvoren i živ. Očito je da njihovo bogatstvo ne leži u materijalnim stvarima već u bratskoj komunikaciji i vjeri. Poštovanje koje iskazuju posvećenim osobama posebno me dirnulo. Sve me to potaknulo na još veću vjernost svom redovničkom pozivu.
U zajednici sestara otkrila sam istinski evanđeoski život. Mnogočemu su me poučili njihovo sudjelovanje u zajedničkom životu i zauzetost u apostolatu. Sestre doista žive konkretnost evanđeoskih riječi: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 40). Svojom bliskošću sa siromašnima daju svjedočanstvo Kristove ljubavi. Promatrajući njihovo misijsko djelovanje jasno vidim nastavak djela naše utemeljiteljice, Majke Margarite Puchar. Preko njihova života njezino nadahnuće i dalje živi, kao sjeme koje neprestano donosi nove plodove. Isus je rekao: Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. (Iv 15,5)
Duboko me se dojmilo njihovo služenje siromašnima jer one ne samo da daju od svojih dobara, nego daju same sebe. Njihov život odražava istinu da je blaženije davati nego primati (Dj 20,35). U odgoju i obrazovanju sestre djeci ne prenose samo znanje, već odgajaju njihova srca. To me podsjetilo na riječi Knjige mudrih izreka: Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega (Izr 22,6).
Unatoč poteškoćama koje neminovno susreću, sestre ostaju odlučne u svojim apostolskim aktivnostima. Njihova snaga dolazi od Boga, baš kako kaže Sveto pismo: Sve mogu u Onome koji me jača (Fil 4,13), a njihova svakodnevna vjernost i ustrajnost je tiho, ali snažno svjedočanstvo.
Posebno zahvaljujem s. Lidiji Bernadici Matijević, našoj provincijskoj predstojnici i s. Željki Dramac, provincijskoj predstojnici Bosansko-hrvatske provincije, koje su mi omogućile odlazak u Ugandu i boravak sa sestrama Bosansko hrvatske provincije za vrijeme kojega sam doživjela jedno sasvim novo i lijepo iskustvo.
Zahvaljujem Bogu za sestre u Rwentobu, za ugandski narod, za sve što sam primila ovim milosnim iskustvom. Čuvam ovu riječ kao svjetlost za nastavak mog životnog puta.
s. Anny Furaha Kalumire
