S. Rita Maržić predstavila je katehetama Zadarske nadbiskupije karizmu Školskih sestara franjevaka Krista Kralja i bogatstvo franjevačke duhovnosti, naglasivši trajnu aktualnost evanđeoskih vrijednosti: bratstva, jednostavnosti i služenja.
U Samostanu Školskih sestara franjevaka Krista Kralja u Arbanasima u Zadru 22. lipnja 2026. godine održan je završni susret kateheta Zadarske nadbiskupije. U ozračju zahvalnosti za proteklu školsku i katehetsku godinu te u duhu Godine jubileja sv. Franje Asiškoga, sudionici su imali priliku upoznati karizmu naše Družbe i produbiti razumijevanje franjevačke duhovnosti kroz predavanje s. Rite Maržić.
Predstavljajući karizmu Družbe, s. Rita je istaknula njezino poslanje odgoja i obrazovanja djece i mladih u duhu Evanđelja i franjevačke jednostavnosti. Govoreći o počecima zajednice, podsjetila je na prautemeljiteljicu s. Antoniju Lampel i utemeljiteljicu s. Margaritu Pucher koje su, osluškujući potrebe svoga vremena, hrabro odgovorile Božjem pozivu te svoje živote posvetile služenju Bogu i ljudima.
Posebno se osvrnula na dolazak prvih sestara u Split 1904. godine. Podsjetila je kako su s. Ladislava Kalinšek i s. Paskalija Neuwirth stigle u tada nepoznatu sredinu bez velikih materijalnih mogućnosti, ali s dubokim pouzdanjem u Božju providnost. Nisu čekale idealne uvjete niti sigurnost ljudskih planova, nego su hrabro započele služiti ondje gdje su prepoznale potrebe ljudi. Svojim radom, zauzetošću i blizinom narodu postavile su temelje djelovanju koje će se tijekom godina razvijati i donositi obilne plodove. Nakon samo deset godina njihova je mala zajednica rasla te su sagradile samostan na Lovretu gdje su osnovale prvu Djevojačku školu poljodjelstva i kućanstva u Dalmaciji. Ova škola, poznata kao Domaćinska škola, mnogim je mladim djevojkama pružila priliku za obrazovanje i osposobljavanje za život. Iz tih skromnih početaka razvila su se brojna odgojno-obrazovna i pastoralna djela koja i danas svjedoče snagu karizme i predanosti prvih sestara.
Govoreći o djelovanju sestara danas, s. Rita je istaknula njihovu prisutnost u Hrvatskoj, Njemačkoj i Demokratskoj Republici Kongo, naglasivši kako se kroz različite oblike služenja i dalje ostvaruje isto poslanje koje je nadahnjivalo prve sestre – biti ondje gdje ih Crkva i čovjek trebaju. Posebno se osvrnula na prisutnost sestara u Zadru, gdje djeluju već više od osamdeset godina. Tijekom toga vremena sestre su bile uključene u različita područja života mjesne Crkve: služile su u bolnici i sjemeništu, katehizirale djecu i mlade, pomagale u župama, vodile liturgijsko pjevanje, vršile sakristansku službu te sudjelovale u odgoju najmlađih. Danas svoje poslanje nastavljaju u samostanu i dječjem vrtiću na Trgu Gospe Loretske, ali i kroz katehezu, pastoralni rad, rad u školi, duhovne susrete te različite oblike služenja. Premda su se tijekom desetljeća mijenjali oblici njihova djelovanja, ostala je ista želja – biti blizu čovjeku i svjedočiti Božju ljubav jednostavnošću, radošću i predanim služenjem.
Središnji dio izlaganja bio je posvećen franjevačkoj duhovnosti koju je s. Rita sažela u tri ključne riječi: Evanđelje, bratstvo i malenost. Istaknula je kako je za svetoga Franju Asiškoga Evanđelje bilo mnogo više od knjige ili skupa pravila – bilo je svakodnevni susret sa živim Kristom. Upravo je iz te želje da vjerno nasljeduje Krista proizašlo sve ono što je obilježilo Franjin život: jednostavnost, siromaštvo, bratstvo i služenje.
Govoreći o bratstvu, naglasila je kako je sveti Franjo vjerovao da nitko nije pozvan hodati sam, nego da smo stvoreni za zajedništvo. Iako zajednički život nije uvijek jednostavan, upravo u odnosima s drugima učimo ljubiti, opraštati, prihvaćati i rasti. Posebno se zadržala na pojmu malenosti, koju je opisala kao jednu od najzahtjevnijih, ali i najljepših odrednica franjevačkog života. Biti malen ne znači biti bezvrijedan, nego ne stavljati sebe u središte, biti raspoloživ za Boga i čovjeka te služiti bez traženja vlastite važnosti.
Povezujući franjevačku duhovnost s katehetskim poslanjem, istaknula je kako djeca i mladi možda neće zapamtiti svaku riječ koju im izgovorimo, ali će prepoznati jesmo li ih slušali, poštovali i bili im blizu. Vjera se, naglasila je, najdublje prenosi osobnim svjedočanstvom i autentičnim životom. Stoga su i katehete, poput svetoga Franje, pozvani biti navjestitelji Evanđelja ne samo riječima, nego cijelim svojim životom, kako bi drugi kroz njih mogli susresti Krista.
U završnom dijelu izlaganja s. Rita je podijelila i osobno svjedočanstvo o vlastitom pozivu. Prisjetila se kako je odrastala u Pagu, gdje od 1964. godine djeluju Školske sestre franjevke, te kako ju je još od djetinjstva privlačio njihov način života. Iako tada nije poznavala pojedinosti njihove karizme niti je mnogo znala o redovničkom pozivu, u njima je prepoznavala jednostavne i radosne žene koje su autentično živjele ono što su vjerovale. Njihova blizina ljudima, spremnost na služenje i vedrina svakodnevice govorili su joj više od mnoštva riječi.
Ulaskom u zajednicu postupno je otkrivala bogatstvo franjevačke duhovnosti i lik svetoga Franje Asiškoga. Posebno ju je oduševila njegova jednostavnost, sloboda, potpuno pouzdanje u Boga i radost koja nije ovisila o životnim okolnostima. Kroz upoznavanje svetoga Franje, posvjedočila je, još je dublje upoznala Krista i ljepotu života potpuno predanoga Evanđelju.
Zaključila je kako je najveći izazov, ali i najljepši poziv svakoga kršćanina, živjeti Evanđelje tako jednostavno, radosno i autentično da ljudi kroz naš život mogu prepoznati Krista. Upravo je to, istaknula je, srž franjevačke duhovnosti i trajni poticaj svima koji su pozvani naviještati Evanđelje.
Nakon predavanja katehete su imali priliku osvrnuti se na proteklu katehetsku i školsku godinu, prisjećajući se osoba koje su pratili na putu sazrijevanja u vjeri, suradnika s kojima su dijelili poslanje te brojnih iskustava Božje blizine i milosti. Susret je nastavljen sakramentom pomirenja i euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Bojan Rizvan.
U homiliji je fra Bojan predstavio svetoga Franju Asiškoga kao uzor obraćenja i bratstva, pozvavši sudionike da svoje srce sve više usklađuju s Evanđeljem te da u svojim riječima i djelima budu svjedoci Kristove ljubavi i milosrđa.
Susret je završen bratskim druženjem uz agape, u ozračju radosti, zahvalnosti i zajedništva. Bio je to lijep trenutak susreta mjesne Crkve i naše redovničke zajednice te prigoda da se ponovno posvijesti kako karizma koju su nam ostavile naše utemeljiteljice i danas nastavlja donositi plodove u služenju Bogu i ljudima.
