Školske sestre franjevke

Zrelost osobe u redovničkom životu

U organizaciji Konferencije redovnika i redovnica grada Bukavua 2. i 3. ožujka ove godine u Centru za redovnički odgoj u Bukavuu organiziran je seminar za redovnice i redovnike s privremenim zavjetima. Seminar na kojem je bilo devedesetak sudionika predvodio je o. Bernard Ugeux, svećenik Družbe Misionara Afrike. Govoreći o temi Općeljudska zrelost i nezrelost osobe u redovničkom životu  naglasio je važnost kontinuiranog redovničkog odgoja. Citirajući papu Ivana Pavla II. naglasio je da je odgoj temelj našega života bez kojega i naš redovnički gubi životnost i propada. Trajni redovnički odgoj pomaže nam razumjeti i suočiti se s poteškoćama koje susrećemo u životu; u našem apostolatu, suradnji s drugima i suživotu s braćom i sestrama u zajednici.

Općeljudsku zrelost živimo na tri razine: u odnosu prema samima sebi, odnosu prema drugima i prema svijetu. Zrela osoba istovremeno ima izgrađen osjećaj osobne odgovornosti. Neki od znakova zrelosti u odnosu prema samom sebi su: poznavanje i prihvaćanje sebe, samopovjerenje, svijest o vlastitoj motivaciji u svemu što činimo, primjereno izražavanje i življenje afektivnosti i osjećajnosti, sposobnost življenja samoće, prihvaćanje sestrinske opomene, sposobnost kritičkog sagledavanja vlastitog iskustva te zdravi humor u suočavanju sa životnim poteškoćama.

Nezrelost se očituje u površnosti i nestabilnosti, neprihvaćanju samog sebe, osjećajima krivnje, frustracijama i kompleksima, nemogućnosti življenja samoće te u prevelikoj želji da se svima svidimo zbog koje gubimo svoj stav pretjerano se prilagođavajući drugima.

U življenju odnosa s drugima zrelost osobe se očituje u: prihvaćanju drugih onakvima kakvi jesu, sposobnosti rada u skupini i sposobnosti pružanja pomoći drugima u poteškoćama dok se nezrelost  očituje kroz različite strahove: strah od nepoznatog, od autoriteta, osoba drugog spola te ljubomoru zbog uspjeha drugih i neprihvaćanje opomena.

U odnosu prema svijetu zrelost se osobe prepoznaje u prihvaćanju pravila skupine, u zauzimanju objektivnog stava prema zahtjevima života te u spremnosti preuzimanja rizika i hrabrosti za iskorake. Suprotno tome, nezrelost se očituje u neprihvaćanju stvarnosti i nesposobnosti suradnje s drugima.

Uz znakove općeljudske zrelosti svećenik se osvrnuo i na znakove kršćanske zrelosti: život u vjeri, sposobnost življenja univerzalnog bratstva, unutarnja sloboda, vjernost Gospodinu, redovničkim zavjetima i obećanjima.

Kako bi nam pomogao rasti u kršćanskoj zrelosti svećenik je produbio i aktualizirao Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13, 1-13). Potaknuo nas je da uvijek budemo osobe koje žeđaju za Bogom. Isto tako, naglasio je kako je potrebno njegovati strpljenje sa samima sobom i s onima s kojima živimo i susrećemo se u apostolatu te rasti u radosnom služenju, radovati se i slaviti uspjeh drugih. Autentičan redovnički život zahtijeva i pozitivan pogled na druge i trud oko mira sa svima. Nikada ne smijemo dopustiti da nam dan završi u ljutnji nego se uvijek trebamo truditi rasti u življenju oprosta i ljubavi prema bližnjima.

Seminar smo završili obogaćeni jasnim i konkretnim objašnjenjima i smjernicama za plodonosnije življenje redovničkog života. Lijepo je bilo i susreti sestre iz drugih redovničkih zajednica s kojima smo dijelile godine početnog odgoja u inernovicijatskoj školi, a od kojih neke već dugo nismo imale prigodu susresti.

s. Sylvine Busime Kulimushi