U nedjelju, 1. kolovoza uoči blagdana sv. Marije Anđeoske, u samostanu na Lovretu održano je V. zborovanje sestara naše Provincije. Ova lijepa franjevačka tradicija okupila nas je i ovaj put kako bismo u zajedništvu slavile i promišljale Božji dar duhovnog poziva i podijelile iskustva življenja tog otajstvenog dara. Ono što je u samom srcu našeg redovničkog života, što nas hrani, jača i oblikuje jest euharistijski Krist, pa smo Ga i ovaj put stavile u središte svečanim misnim slavljem koje je predvodio fra Ante Vučković, a pjevanjem uzveličao zbor lovretskih sestara. Govoreći o smislu redovničkog života fra Ante je istaknuo kako smo kao redovnička zajednica pozvane ne zadržavati se na prizemnom, nego upućivati dalje od sebe, učiniti svijetu vidljivim Onoga koji nas je pozvao na zajedničko služenje. Našu grešnost i Božju svetost usporedio je s bojama našeg odijela prispodobivši tako duhovnu stvarnost pojavnom.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je prigodan, zbog epidemioloških prilika ponešto sažeti program u kojem su se, na zgodan način, izmjenjivale pjesma, riječ i slika. Provincijska predstojnica s. Andrea Nazlić se, izrazivši najprije dobrodošlicu sestrama, osvrnula na proteklo šestogodište. Vrijeme u kojem živimo nepredvidivo je i nesigurno, i traži, kako je istaknula, još veće prianjanje uz Gospodina kako bismo znale prepoznati i vršiti Njegovu volju i duhovno rasti kroz poteškoće koje nas snalaze. Mijenjaju se okolnosti našeg djelovanja no naše poslanje ostaje uvijek isto – preobražene Kristom donijeti Radosnu vijest čovjeku naših dana. Oslonivši se na šestogodišnji Provincijski plan Poslane svijetu podsjetila je na zadane smjernice, put kojim nam je kao zajednici i pojedincima kroz ovo šetogodište trebalo i treba ići. Koliko daleko smo na tom putovanju zaista i odmakle i koliko nas je taj put iznutra izmijenio, ostaje nam svakoj za sebe u istini odgovoriti.
Važnijih događaja, slavlja i jubileja ni u proteklih šest godina nije nedostajalo, a prisjetile smo ih se kroz video koji nam je, vjerujem, probudio sjećanje na neke lijepe trenutke ali i podsjetio kako je vrijeme dragocjeni dar kojeg nam je mudro koristiti. Tijekom programa, skladnim pjevanjem brižljivo odabranih i pripremljenih skladbi, duh nam je osvježavao zbor lovretskih sestara.
Naša vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović nije mogla nazočiti Zborovanju ali je duhom bila prisutna s nama te nam uputila riječi ohrabrenja da s obnovljenom nadom usmjeravamo pogled u budućnost i zajednički gradimo snove. Jer nitko se ne može sam uhvatiti u koštac sa životom. Potrebna je zajednica koja nas podržava, koja nam pomaže i u kojoj jedni drugima pomažemo gledati naprijed (usp. Fratelli tutti, 8).
Okrijepljena duha okrijepile smo i tijelo te opušteno nastavile naše popodnevno druženje koje ni vrućina ljetnog dana nije omela. Razmjenjujući iskustva, ljepotu i težinu naših svagdanja i blagdana iznova smo kušale snagu i radost zajedništva koje nam je u posljednje vrijeme tako često bilo oduzeto. Na kraju dana svakom je oku i srcu bilo vidljiva istina kojoj često ne dajemo važnost: redovnički je život pun duboke unutarnje radosti koja se dijeljenjem višestruko umnaža postajući blagoslovom za sve. Stoga nam ne preostaje ništa drugo doli Onom koji nam sve daruje zahvalna srca zajedno sa sv. Franjom trajno klicati: Hvaljen budi Gospodine moj!
s. Marina Fuštar
