Stanovnici Trpnja već više od osam desetljeća žive sa ‘svojim’ školskim sestrama franjevkama. Sa zanimanjem i poštovanjem prisjećaju se svih sestara koje su, duže, pa i kraće vrijeme, djelovale u Trpnju. Zahvalno se spominju njihova rada, od početnog djelovanja u općinskom dječjem vrtiću, preko župnog apostolata: vođenja liturgijskog pjevanja, poučavanja sviranja i vjeronauka, sakristanke službe – uređivanja crkve, šivanja i uređivanja liturgijskog ruha, otvaranja i zatvaranja crkve, potezanja konopca crkvenog zvona pozivajući na molitvena i liturgijska okupljanja te objavljujući smrt mještana -, rada u mjesnoj ambulanti, posjećivanja starijih i bolesnih po njihovim kućama, opremanja i molitvenih ispraćaja preminulih. I jednostavnim poslovima u kući i vrtu sestre su uvijek od pomoći mještanima. Kuhale su za osobe u samačkim domaćinstvima, šivale jorgane, madrace, posteljno rublje, odjeću, pekle kolače u prigodama obiteljskih slavlja; dijelile plodove iz svoga vrta, sadnice, zajedno sa susjedima učile i izmjenjivale iskustva rada u obrađivanju vrta, konzerviranja i spremanja voća i povrća.
Trpanjci drže do svojih sestara i spremni su pomći u raznim potrebama. Rado se spominju sestara koje su zadnjih godina s njima dijelile i dijele dobro i brige svagdašnjeg života. Ne umanjujući važnost svakog i najkraćeg boravka, ističemo ovdje osobito one sestre koje su u Trpnju boravile duže vremena. U dva navrata bila je tu s. Tihoslava Bilokapić, najprije kao mlada sestra radila je dvije godine u mjesnoj ambulanti, a poslije je tijekom četvrt stoljeća sve do prošle godine svojom nenametljivom prisutnošću i diskrenom pomoći u raznim prigodama postala “zvijezda” Trpnja s najdužim vremenom boravka, nakon “pionirke” s. Imelde Boko koja je među prvim sestrama došla u Trpanj 1942. godine te s kraćim prekidom gotovo četrdeset godina svoga redovničkog života ustrajno služila u Trpnju. Sada je s. Celestina Masnić “zvijezda” u župi s dvadeset i dvije godine staža, a s. Sidonija Radić je “zvijezda” u vrtu i samostanu već šesnaestu godinu djelovanja u Trpnju. Ne možemo zamisliti Trpanj bez njih. Prepoznatljive su u mjestu po svom nesebičnom i ustrajnom služenju, ljubaznom ophođenju, rado su viđene i poznate svim stanovncima – stalnima i vikendašima. A u samostanskoj zajednici kao vrijedne Marte i ustrajne Marije brižne su za svaki detalj zajedničkog života. Imajući u vidu njihovu aktivnost, unatoč visokim godinama, uzor su i poticaj nama novopridošlima.
Koliko Trpanjcima sestre znače pokazali su i prigodom rođendana s. Celestine, najdugovječnije “župske” sestre u našoj Provinciji. I u poznim godinama – 84 navršila uoči blagdana sv. Ante – ona svim marom i smirenošću okuplja članove crkvenog zbora na probe pjevanja i liturgijska slavlja, brine o urednosti crkve, liturgijskoga ruha, cvjetnih aranžmana za koje s velikom ljubavlju uzgaja cvijeće u samostanskom i crkvenom vrtu. Prema svjedočanstvima nekih župljana s. Celestina im je velika potpora i u duhovnom životu. Savjete koje daje usjeku se duboko u njihovo srce i djelovanje. U znak zahvalnosti, poštovanja i ljubavi članovi zbora priredili su joj u nedjelju, 18. lipnja 2023., rođendansko slavlje na koje su bile pozvane i druge sestre. Uz prigodni dar, u ime svih ‘zboraša’, domaćica te večeri, gospođa Nada Ivanković uputila je govor protkan snažnim emocijama.
“Draga naša Cele! Evo, već više od dva desetljeća gaziš s nama, dijeleći sve naše radosti i žalosti. Zajedno “sviramo” životne note već dugi niz godina pa smo se već, svi mi, na neki način srodili s Tobom. Ti si jednostavno NAŠA CELA! Bogu zahvaljumemo što Te tako bogobojaznu, tihu, skromnu, radinu, samozatajnu… stavio na naše životne pute. Naša si najljepša nota koju smo kroz ove protekle godine ispjevali. Znamo i svjesni smo da nismo glazbeni eksperti. Znamo i to da smo ponekad i teški i naporni, čangrizavi i umorni i neda nam se… Dobro to znaš i Ti iako to nikada nisi niti kazala, niti si odustala. Razumijevala si nas, borila se zajedno s nama i uspijevala nekad više nekad manje, ali uza sve to nikada nisi odustajala od nas, ali ni mi od tebe. Kako-tako uspjevali smo jer smo i mi isto tako kao i Ti koja si nas vodila, imali isti motiv za to što radimo a to je pjesmom zajedno slaviti jedinoga našega VOĐU! Znali smo za kim stupamo, u koga vjerujemo i za koga žrtvujemo, pa dokle ide. Zato, HVALA TI za sve vrijeme koje si nam posvetila, draga naša Cele. Jedino što sada želimo je da zajedno s Tobom dočekamo i proslavimo još puno Tvojih rođendana, a Ti da nam i dalje, uz pomoć našeg Vođe, budeš zdrava, vesela i čila kao i što si i do sada bila! Sretan Ti rođendan, draga naša Cele!”
Kad slučajno s. Celestinu vjernici ne vide u crkvenom prostoru sve odmah zanima što je s njom. A kad se pojavi onda radosti i izrazima dobrodošlice nema kraja. “Neka Te tu, pa makar ništa ne radila! Neka Te među nama!”, znaju reći ‘zboraši’ svjesni njezine životne dobi i opadanja fizičkih snaga, osobito slabljenja vida i sluha. A s. Celestina ima silnu želju za radom i duhovnu snagu da se zalaže za Trpanjski puk i za svoju redovničku zajednicu.
s. Marija Petra Vučemilo
