U samostanu Sigurata u Dubrovniku 29. svibnja 2022. sestre su, zajedno sa svojim susjedima, obilježile tridesetu obljetnicu stradanja, kada su za vrijeme Domovinskog rata granate koje su pljuštale po Gradu i cijeloj okolici oštetili samostan i crkvu. Događaji kojima svjedočimo u vjeri utvrđuju nas da nikad ne zaboravimo što se ovdje i u cijeloj našoj Hrvatskoj dogodilo.
Naime, tijekom Domovinskog rata najrazornije je bilo 29. svibnja 1992. kad je starodrevna crkva od Preobraženja Kristova, koja je i jedan od rijetkih spomenika u Dubrovniku, znatno razrušena. Tijekom opsežnih radova na obnovi koji su započeli nakon rata otkriveni su temelji iz 6. st. i arhitektonski slojevi iz 9. st. pa se crkva smatra najstarijim zdanjem unutar zidina Grada. Zahvalni smo Bogu, Gospi od Sigurate i dobrim ljudima da je ponovno obnovljena te je zasjala u punoj ljepoti.
Tim povodom u znak zahvalnosti služena je sv. misa zahvalnica koju je predslavio p. Tomislav Kraljević, prior dominikanskog samostana. U molitvi smo se sjetili svih naših pokojnih i živućih sestara koje su svoje živote ugradile u ovaj samostan i svih branitelja koji su položili svoje živote za našu Domovinu i slobodu. Prostore samostana u kojima se nalazio sklonište zajedno smo dijelile sa našim susjedima, koji se uvijek raduju dolasku u naš samostan.
U uvodnim mislima na početku sv. mise p. Tomislav je rekao kako se kao vjernici sjećamo minulih događaja i obilježavamo obljetnice jer nas sjećanja jačaju i daju snagu za život budući smo prošli kroz određena žalosna ili radosna iskustva. I sama pročelja kuća oko samostana nose ratne ožiljke, kako onda mi ljudi ne bismo bili puni ožiljaka? No, po njima smo zahvalni Bogu jer nas podsjećaju na minule dana i pobjedu nad zlom te svijest da nismo bili sami nego da je Bog bio s nama uvijek i u svim teškim i izazovnim trenucima našega života, kao što je to bilo i prije trideset godina, toga 29. svibnja 1992. godine kada je bombardiran samostan i crkva sestara u ulici Od Sigurate. Naše sjećanje nuka nas da upravo po euharistiji, koja je hvala i zahvalnost Bogu, sudjelujemo u djelu otkupljenja i spasenja jer se po njoj združujemo s Kristovom žrtvom na križu i s darom Uskrsnuća – novog preobraženog života. U homiliji je p. Tomislav naglasio kako i danas živimo u svijetu koji je pun razdora, nesloge i zla što rastače ljudski život i jedinstvo. Zato je i poziv na jedinstvo s Bogom i ljudima ustvari put pomirenja i novosti života koji je imperativ današnjem svijetu kako ne bi završili u začaranoj spirali zla i nasilja.
Na kraju je p. Tomislav pozvao nazočne da žive po primjeru sv. Stjepana koji je pun Duha Svetoga životom posvjedočio Sina Čovječjega koji stoji zdesna Bogu te otvorena nebesa koja ukidaju svaku prepreku između Boga i čovjeka, osim grijeha i zla kojem se čovjek može oduprijeti vjerom i snagom Duha Svetoga. Sveti Stjepan je poput Isusa umro svjedočeći Božju ljubav koja je razlivena u srcima svih koji vjeruju. Ljubav preobražava i daje čovjeku novi život, mogućnost da i sam postane Isusov brat i sestra, Božje dijete, s desna svoga nebeskoga Oca. Sveti Stjepan stoga na kraju i oprašta svojim progoniteljima dajući i nama najljepši primjer ljubavi koji smo i mi pozvani živjeti opraštajući svojim neprijateljima. Po tome će svijet upoznati da nas Bog ljubi kao što je ljubio svoga Sina – zaključio je p. Tomislav.
Vjerujem da nas je sve ovaj susret na svetoj euharistiji nadahnuo da sjedinimo svoju svakodnevicu s Kristovom žrtvom kako bi i naš život bio kao i Kristov: život za druge.
s. Marislava Samardžić
