Starozavjetni pisac napisa: „Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme“ (Prop 3,1). Postoji vrijeme iščekivanja, razmišljanja, izmjene ideja, traženja, odustajanja, razočarenja, međusobnog ohrabrivanja, a i vrijeme novog započinjanja.
Naša Misija u DR Kongu nedavno je od uhodanog, dobro organiziranog i poznatog učinila iskorak u novo, u nepoznato. U godini jubileja – 100 godina od osnutka Provincije – prisjećajući se hrabrosti i spremnosti na žrtvu i rizik naših prvih sestara, Providnost je Božja htjela da se i mi odvažimo i s povjerenjem učinimo novi korak. Na svetkovinu serafskog oca Franje 2022. godine blagoslovljena je naša nova misijska zajednica u župi Rwanyena u biskupiji Kabale u Ugandi. Geografski gledano nije daleko od Bukavua, „samo“ jedan dan vožnje automobilom, a dosta daleko i različito gledajući kulturološki.
…postoji vrijeme susretanja. Svećenici i mještani srdačno su dočekali i primili sestre. Osjetila se njihova davna želja i potreba imati redovnice u svom mjestu. Dovoljno je bilo posjetiti župu, susresti svećenike i upoznati župni pastoral, zaviriti u dječji vrtić, u osnovnu i srednju školu, u centar za stručnu izobrazbu te zdravstveni centar i uvidjeti kako je potrebna prisutnost i „ruka“ redovnica. To brdovito selo daje dojam naše Luhwinje prije dolaska sestara, pred gotovo pola stoljeća. Otvaranjem sestrinske zajednice u Rwanyene Bog je blagoslovio velike želje i potrebe: potrebu ovog mjesta da imaju redovnice i želju naše Misijske zajednice za otvaranjem nove misijske postaje. Jesu li župljani Rwanyene u svom snu sanjali redovnice iz Konga, zemlje poznate po ratu i patnji naroda, a koju i oni sami iskorištavaju? Ljudski gledano: čisto sumnjam. Jesmo li mi sanjale misijsku postaju u jednom siromašnom selu u brdu Ugande, zemlje koja je za nas u Bukavuu simbol blagostanja i trgovine jer nam hrana, odjeća, namještaj, tehnički uređaji i sl. dolazi iz Ugande? Opet se usuđujem reći: čisto sumnjam. Ali Bog je u svojoj nedokučivoj mudrosti htio ovaj susret i suživot. Možda nam ovaj geografski i kulturološki iskorak pomogne izići iz vlastitih predrasuda i krivih predodžbi o drugome. I možda je sve ovo jedan proročki znak u vremenu obilježenom podjelama i grčevitom čuvanju sebe i svoga.
…postoji i vrijeme učenja. Blagoslovu nove misijske zajednice slijedilo je vrijeme privikavanja na novu sredinu i kulturu, intenzivno učenje dvaju novih jezika, engleskog kao službenog i lokalnog jezika luciga, upoznavanje sela i župljana. Sestre su se privikavale na sredinu i klimu koja je po hladnoći dosta drukčija od područja u kojem živimo u Kongu, daleko od ideje o afričkom suncu i vrućini. Brda i hladnoća nas više podsjećaju na Gorski Kotar u Hrvatskoj.
…postoji vrijeme sijanja i rasta. Nakon vremena privikavanja i upoznavanja nove sredine, sestre su započele apostolskim djelovanjem. Tijekom mjeseca veljače, tj. početkom nove školske godine (u Ugandi počinje u veljači a završava u prosincu), sestre su u centru za stručnu izobrazbu započele poučavati krojenje i šivanje, u srednjoj župnoj školi poučavati kiswahili jezik, raditi u blagajni škole te u zdravstvenom centru. Početkom mjeseca ožujka povjerenica sestara s. Françoise Balibuno Ciza i ja, s velikom smo radošću posjetile sestre na mjestima njihova apostolata. Kratki put od kuće sestara do župne crkve bio je dovoljan da se osjeti kako su sestre govoreći lokalnim jezikom ušle u duh mjesta i koliko su mještani ponosni na svoje sestre. Čak su na kraju misnog slavlja župljanima prevodile pozdrav povjerenice sestara s kiswahili na luciga jezik. Zapazila sam divljenje i radost na licima vjernika slušajući kako jedna Kongoanka samo nakon nekoliko mjeseci boravka među njima govori njihovim jezikom.
Toliko su se s njima suživjeli da ako ne vide koju od sestara na misi, znaju doći u kuću i pitati za nju. Sestrama povremeno donesu povrća, a djeca dođu pomoći obrađivati vrt. Svi se trude, koliko mogu, pridonijeti da sestrama bude dobro. Lijepo je to i ohrabrujuće!
Sve ima svoje vrijeme, a Bog je u svakom vremenu. Njegovoj milosti i mudrosti preporučamo našu novu zajednicu na prelijepom ugandskom brežuljku koji pruža pogled u daljinu – i vječnost.
s. Samuela Šimunović
