Župa Svetog Petra Klavera – Nguba u Bukavuu u DR Kongu prepoznatljiva je po velikom broju redovničkih zajednica. U Župi su prisutne redovnice i redovnici iz 16 različitih družbi (13 ženskih i 3 muške) koji žive u 24 redovničke zajednice. Ovaj prostrani dio grada smješten je uz jezero Kivu i u blizini je graničnog prijelaza s Ruandom. Udaljen je od središta grada i buke prenapučenih četvrti te je odavno davao osjećaj veće sigurnosti, a time je postao i pogodno mjesto za redovničke kuće, na poseban način za kuće odgoja i sjedišta družbi. Od 1994. godine i naša je kuća odgoja u ovoj župi.
Župom upravljaju oci isusovci i zahvaljujući njihovoj dobroj suradnji s drugim svećenicima i redovnicama, župni pastoral je dobro organiziran. Nekoliko puta godišnje upriličuju se susreti i za „pastoralnu ekipu“, odnosno za redovnike i redovnice, u vidu boljeg upoznavanja i dijeljenja iskustva iz pastorala. Jedan ili dva susreta organiziraju se u jednoj od redovničkih zajednica.
Jedan od ovogodišnjih susreta bio je u našoj kući u nedjelju, 3. ožujka, u poslijepodnevnim satima. Osim što je naša zajednica bila domaćin, bila je i predvoditeljica susreta. Bile smo uvelike iznenađene velikim brojem pristiglih sudionika, njih oko šezdeset. Bogu hvala, vrijeme je bilo lijepo, pa svi oni koji nisu uspjeli ući u dvoranu slijedili su program iz vrta pored dvorane.
U prvom dijelu programa, predviđenom za predstavljanje zajednice, naša s. Anny Furaha Kalumire je u kratkim i dobro odabranim crtama predstavila povijesni razvoj i karizmu naše Družbe te dolazak sestara u DR Kongo, bivši Zaïre. Zatim su s. Erika Dadić i s. Romana Baković predstavile svoje misijsko iskustvo. Njihovo svjedočanstvo o pedesetogodišnjem životu u Kongu snažno se dojmilo svih sudionika. Osobito mlađe redovnice i redovnici bili su oduševljeni njihovom hrabrošću i “ludošću”. U misiju su došle vođene srcem bez mnogo računanja o isplativosti i uspješnosti. Povjerenje u Boga bila je njihova jedina sigurnost, a ljubav prema kongoanskom narodu njihova mudrost.
U drugom dijelu susreta sudionicima su predstavljene župne obavijesti, program za sljedeće susrete te novosti iz života zajednica. Vrijeme pauze mnogi su iskoristili za razgledavanje radionice crvenog ruha i njezinih uradaka. Mnogima je to bilo prva posjeta i pravo otkriće. Oduševljene se nije krilo. Poslije pauze bila je zakuska. U vidu međusobne povezanosti i blagodati zajedničkog blagovanja svaka zajednica je za sve sudionike pripremila jednu vrstu jela, pa je to bila i lijepa prigoda za izmjenu recepata. Hrane je preteklo te smo je sutradan podijelile djeci, polaznicima naše škole „Cinyabuguma”. Bogatstvo radosnog zajedništva sve nas je obogatilo.
s. Samuela Šimunović
