Školske sestre franjevke

Susret učenika sedmih i osmih razreda u Zadru

Uoči pete korizmene nedjelje, 16. travnja 2024. godine u našem samostanu u Zadru upriličen je susret za učenike sedmih i osmih razreda osnovne škole pod naslovom Izvor žive vode. Na susretu kojeg su animirale s. Lidija Čotić i s. Marina Fuštar sudjelovalo je dvadesetak učenika osnovnih škola s područja Zadra, Paga, Splita i Sinja.

U korizmenom hodu koji polako ide prema svom vrhuncu, naše korake nastojimo usmjeriti na puteve koji nas vode k istinskom susretu s Bogom i našim bližnjima. U središtu našeg današnjeg razmišljanja bio je upravo susret, jedan od onih upečatljivih koji mijenja život, susret Isusa i žene Samarijanke na zdencu (Iv 4, 5-42).  U uvodnom razmišljanju svojoj smo žeđi ponajprije pokušali dati ime, osvještavajući područja naših najdubljih čežnji. Razmišljali smo o zdencima na kojima svakodnevno pokušavamo utažiti žeđ, raspoznajući pritom plitke vode koje nas uvijek iznova ostavljaju žednima i onu pravu, živu Vodu koja od pustinje našeg  života čini plodni vrt bogat plodovima, mjesto odmora i okrjepe za naše bližnje. U svjetlu razgovora Isusa i Samarijanke promatrali smo i svoj odnos prema drugima, osvještavali predrasude, nepravedna osuđivanja, lažne obzire i sve ono što nas međusobno razdvaja. Zaključili smo da je za istinski susret potrebna hrabrost potaknuta ljubavlju kako bismo napravili iskorak i pružili ruku onome koji je zbog tvrdoće naših srca gurnut na rub, odbačen i izoliran. Radni dio današnjeg susreta završili smo razmatranjem o našoj najdubljoj žeđi: čežnji za potpunim zajedništvom s Bogom. Pitali smo se koliko je jaka naša žeđ za njegovom bezuvjetnom ljubavlju,  na koje nas zdence ta čežnja vodi, čime se napajamo? Jesu li naši susreti s Njim istinski, koliko je otvoreno naše srce? Naposljetku, hrlimo li nakon susreta, otkriti drugima put do Izvora života?

Nakon rada i okrjepe naše smo druženje nastavili obilaskom povijesnih i kulturnih znamenitosti drevnog grada Zadra, uživajući u njegovoj ljepoti. Svojim kućama uputili smo se u predvečerje, ispunjeni mirom i radošću što smo, poput Samarijanke, u istinskom susretu prepoznali odraz vlastitog bića u vodama ljubećeg Božjeg srca.