Povjerenstvo za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije organiziralo je 29. ožujka 2025. godine korizmeno hodočašće na Dugi otok povodom 80. godišnjice mučeničke smrti don Eugena Šutrina, nositelja skupine Slugu Božjih za koje je Zadarska nadbiskupija pokrenula proces kauze. U skupini se nalazi i s. Agneza Petroša, sestra Mariborske provincije rodom s otoka Molata, okrutno ubijena u svom rodnom mjestu 1943. godine.
Korizmeno hodočašće, kojim se nastoji sačuvati spomen na sve koji su svojim životom i smrću posvjedočili vjeru u Krista, predvodio je zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić. Hodočašće je počelo pobožnošću križnog puta od dugootočke župe Zaglav, preko Žmana do Luke, rodne župe don Eugena Šutrina, gdje je slavljena sveta misa. Na postajama križnog puta razmatralo se o svijetlim primjerima nasljedovanja Krista mučeništvom, a dvije postaje bile su posvećene našim sestrama: s. Agnezi Petroša i s. Krešimiri Bralo, tragično stradaloj na Badnjak 1989. godine u Zadru. Donosimo tekstove razmatranja.
VI. postaja
Veronika pruža Isusu rubac
s. Krešimira Bralo
Isus i Veronikin čin milosrđa
Na svom teškom putu prema Kalvariji, Isus susreće ženu koja je svojim jednostavnim ali hrabrim činom ljubavi probila ravnodušnost mnoštva. Veronika, nadahnuta ljubavlju i suosjećanjem, prilazi Isusu i pruža mu rubac kako bi obrisao svoje izmučeno lice, umazano krvlju, znojem i prašinom. Veronikin čin milosrđa ne mijenja tijek Isusove patnje, ali donosi trenutak olakšanja i ljudske utjehe u njegovoj agoniji. U tom trenutku, lice Boga postaje vidljivo na komadiću platna, otisak njegove božanske ljubavi i ljudske patnje, a Veronika postaje simbol svih onih koji se usude vidjeti lice patnje, reagirati na nju i pružiti utjehu. Ona od lica patnika ne okreće glavu, nego čini onoliko koliko može. Ova postaja nas uči da se Krist prepoznaje u licima svih onih koji trpe, te da svaki iskreni čin milosrđa ostavlja neizbrisiv trag u ljudskoj duši i srcu.
Sestra Krešimira i svjedočanstvo milosrđa
Krešimira svojom predanošću redovničkom pozivu i neprekidnim služenjem ljudima, bila je Veronika svog vremena, pružajući utjehu i pomoć onima u potrebi. Rođena 1938., u vremenu kad su životne okolnosti bile mučne, sestra Krešimira je svoj život posvetila služenju i ljubavi prema drugima. Tijekom svog redovničkog života, radila je neumorno u župama, posebno pomažući iseljenicima u Njemačkoj, gdje je svojim trudom olakšavala njihove radne i životne probleme. Njezina briga za izgradnju crkve i župnog stana na Ploči, neposredno prije njezine iznenadne smrti, svjedoči o njezinoj želji da doprinese Božjoj prisutnosti među ljudima. Kao što je Veronika hrabro istupila pred gomilu kako bi pomogla Kristu, tako je sestra Krešimira svojim životom pokazivala kako svaki čin ljubavi u životu može postati otisak Kristovog lica u srcima drugih. Znala je reći kako „redovnički habit treba zaslužiti“ ni ne sluteći kako će upravo svojim habitom umrljanim krvlju proslaviti svoga Zaručnika Krista – baš za njegov rođendan! Na Badnjak 1989. njezin život je tragično završio činom mržnje u prometnoj nesreći, ali njezino služenje ostaje trajni spomen milosrđa koje odražava Božju ljubav.
Molitva
Gospodine Isuse, koji si prihvatio Veronikin rubac kao znak ljudske suosjećajnosti u trenutcima najveće patnje, podari nam srce poput sestre Krešimire koje je u svakom trenutku bilo spremno na služenje i pružanje pomoći. Nauči nas da vidimo Tvoje lice u licima svih koji trpe, i da poput Veronike i s. Krešimire, budemo spremni djelovati, bez obzira na poteškoće ili opasnosti. Daj nam hrabrost, da po uzoru na sestru Krešimiru, neustrašivo kročimo putem ljubavi, otvarajući svoja srca i ruke za izgradnju zajedništva i pružanje utjehe svima u potrebi. Podari nam milost, da nadahnuti njezinim svjedočanstvom, uvijek budemo spremni poduprijeti slabije, utješiti žalosne i pomoći onima koji nose teret života, prepoznajući u njima odsjaj Tvoje božanske prisutnosti. Amen.
XII. postaja
Isus umire na križu
S. Agneza Petroša
Isusova smrt kao vrhunac ljubavi
Nakon višesatne agonije na križu, izmučeni Isus predaje svoj duh u ruke nebeskom Ocu, izgovarajući posljednje riječi:“Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“. Ovaj trenutak predstavlja vrhunac njegove otkupiteljske žrtve, kad Bog iz ljubavi prema čovječanstvu daje svoga jedinorođenog Sina, a Sin u potpunosti ispunja Očevu volju. Isusova smrt na križu preobražava simbol najsramotnijeg rimskog mučila u znak spasenja, ljubavi i pobjede života nad smrću. U trenutku svoje najveće patnje, razapet između zemlje i neba, Isus pokazuje što znači ljubiti do kraja, opraštajući svojim mučiteljima i brinući za one koji ostaju. Njegova smrt nije poraz, već sjeme novog života , trenutak kada „pšenično zrno, pavši na zemlju, umire da bi donijelo obilat rod“. Isusova žrtva otvara put pomirenja između Boga i čovjeka.
Sestra Agneza Petroša – Kristova vjernost do smrti
Sestra Agneza Petroša, našla se među onima koji su poput Krista na križu položili život iz vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima. Od rane mladosti želeći slijediti siromašnog i poniznog Isusa, posvetila je svoj život Bogu u redovničkom staležu, služeći potrebitim kroz poučavanje u školi i njegu bolesnika. Zbog ratne opasnosti sklonila se u svoje rodno selo Brgulje na otoku Molatu, skromno je živjela u rodnom domu brinući se za mjesnu crkvu, vodeći molitve i pomažući svima koji su joj se obratili za uslugu. Nasilno je odvedena u šumarak Laz gdje je doživjela okrutnu smrt: najprije su je mučili, čupali joj čeljust, izbili zube, odrezali uši i nos, te su je na kraju tako iznakaženu objesili na stoljetnu maslinu. Poput Isusa koji je umro napušten i ponižen, sestra Agneza je podnijela svoju mučeničku smrt u 42. godini života, bez zaštite i obrane, ali u vjernosti svom redovničkom pozivu. Njezina okrutna smrt odjeknula je među mještanima, međutim, slično kao što su se Isusovi učenici razbježali nakon njegova uhićenja, i smrt sestre Agneze prekrila je prašina zaborava iz straha i obzira.
Molitva
Gospodine Isuse, koji si na križu predao svoj život iz ljubavi prama nama, pogledaj milostivo na nas po zagovoru svoje vjerne službenice sestre Agneze Petroše, koja je poput Tebe podnijela mučeničku smrt. Daj nam snagu da, nadahnuti njezinim primjerom, živimo svoju vjeru s istom onom predanošću i jednostavnošću kojom je ona služila bližnjima kroz svoj redovnički poziv.
