Prilikom kanonske vizitacije i prvog posjeta Misiji u Demokratskoj Republici Kongo te zajednici sestara u Ugandi u Rwanyeni, na putu za Kampalu s. Lidija Bernardica Matijević, provincijska predstojnica Splitske provincije Presvetog Srca Isusova posjetila je zajednicu sestara naše Bosansko-hrvatske provincije u Rwentobu. Uz s. Lidiju došle su nam još četiri sestre: s. Mislava Prkić, dugogodišnja misionarka u Kongu, s. Francoise Balibuno Ciza, povjerenica Misije u Kongu, s. Immaculee Mauwa Kashera i s. Theresitte Nshobole Mufuliru, studentica teologije u Splitu. Sestre su nas posjetile 31. kolovoza, a već sljedeći dan su nastavile putovanje. Radosno smo dočekale naše sestre, a kućna predstojnica s. Ivka Lučić, izrazila im je je srdačnu dobrodošlicu i želju da im boravak među nama bude ugodan.
Iako kratko, sestre su imale priliku vidjeti gdje se nalazimo i što radimo. S. Lidija je, nakon upoznavanja sa zajednicom i susreta sa sestrama, napisala u Knjigu dojmova: „Zadivljene smo onim što su sestre postigle tijekom prvih pet godina boravka ovdje“. Uz Božju pomoć i sestrinsku podršku nadamo se i daljnjem napretku ove zajednice. Pomoć najpotrebnijima u ovim krajevima donosi blagoslov cijeloj našoj Kongregaciji.
Sljedeće jutro, u našoj kapeli slavile smo svetu misu za sve sestre naše Družbe koju je predslavio gvardijan iz župe Rushooka fra Peter Mburu. U propovijedi se fra Peter osvrnuo na evanđelje dana (Mt 25,1-13), koje govori o mudrim i ludim djevicama. Istaknuo je kako je potrebno moliti za sestre u apostolatu kao i za one koji ostaju u svojim zajednicama služeći onima kojima je pomoć potrebna. Potaknuo nas je na razmišljanje o ludim djevicama, razlozima zbog kojih su izgubile svoju priliku da uđu na svadbu sa zaručnikom. Zbog čega im je odbijeno ono što su tražile? Kako se mi osjećamo kada nam je nešto odbijeno? Kako se osjećamo kada nam netko negativno odgovori na našu molbu? Potrebno je moliti da i mi u našem apostolatu ne zaboravimo potrebe drugih. I mi unutar zajednica trebamo moliti jedni za druge, ne odbacujući nikoga. „Ako patimo, trebamo patiti zajedno, ako uspijevamo, uspijevamo zajedno, to je poruka našeg zajedničkog života“- zaključio je propovjednik.
Nakon svete mise uslijedio je zajednički doručak, a potom putovanje i odlazak. Poželjele smo našim sestrama sretan put i povratak na odredište. Susreti obogaćuju, a još su posebniji oni sa sestrama ili nekim iz domovine. Obogaćene ovim susretom, zahvalne smo s. Lidiji i ostalim sestrama na posjetu, nadajući se da će se ponoviti i biti barem malo duži.
Bogu zahvaljujemo i za mnoge primljene darove među kojima je i dar sestrinstva i zajedništva. Osim toga, danas smo obdareni i kišom koja je pala nakon više mjeseci suše i prašine. Obdareni tolikim blagoslovima od Boga, poželimo ih i jedni drugima.
S. Kata Karadža
