U samostanu sestara Mostarske provincije u Bijelom polju od 20. do 22. veljače 2024. godine održan je seminar za kandidatkinje naših triju provincija hrvatskog govornog područja. Seminar na kojem su, uz dvije kandidatkinje Mostarske i nas dvije kandidatkinje Splitske provincije, sudjelovale i odgojiteljice s. Slavica Barbarić i s. Ivka Piplović, predvodio je fra Andrija Majić.
Uvodeći nas u temu Molitva – hrana duše fra Andrija je započeo riječima kako smo pozvane biti eksperti u molitvi, a da bi to uistinu i postale, potrebno je moliti. Moliti se može naučiti jedino moleći. Tumačenjem Gospodinova Preobraženja na Taboru (Mt 17, 1-9) ukazao nam je na narav prave molitve. Molitva je ona koja pročišćava naš pogled kako bismo bolje i jasnije vidjeli stvarnost kakva ona uistinu jest. Usmjerava nas na cjelovitost i potiče u nama objektivnost. Molitva nas ne zadržava na Taboru nego nas gura u realnost, u stvarnost svakidašnjice, a njeni plodovi, ukoliko je istinska, moraju biti vidljivi u našim životima. Nakon uvodnog predavanja naš zadatak bio je napisati molitvu Oče naš s vlastitim razmišljanjem. Drugo razmatranje započeli smo pitanjem Što je u molitvi hrana?. Tumačenjem Isusova krika na križu Žedan sam! (Iv 19,28) fra Andrija nam je posvijestio kako je molitva hrana putem koje otkrivamo smisao onog što nam se događa. Ona je ujedno i put našeg suobličavanja s Kristom. Biblijski tekst o Aninoj molitvi (1 Sam 1 – 2,11) poslužio nam je kao temelj za raspravu koja je uslijedila.
Drugog dana seminara razmatrali smo prirodu kršćanske radosti. Odgovarajući na pitanje Gdje je radost u Evanđelju? zaključili smo kako se kršćanska radost sastoji u tome da je u našim problemima, u našem životu, uvijek prisutan Isus. Zaključili smo kako je molitva duboki odnos onih koji žeđaju jedno za drugim. U radionici nakon razmatranja, odgovarajući na zadana pitanja produbljivale smo temu kršćanske radosti. Završno razmatranje sadržavalo je praktične smjernice vezane uz časoslov, krunicu, osobne i zajedničke molitve. Fra Andrija nam je uputio i nekoliko misli o molitvi i kako u njoj ustrajati. Ustrajnost u molitvi je jedan vid molitve pa i onda kada nam je teško moliti. Rezultat takve ustrajnosti je svetost. Uvijek trebamo imati na umu kako smo mi svetci u nastajanju te kako je potrebno proći put od očaranosti – zaljubljenosti, preko razočaranosti do prave ljubavi – prave molitve. Seminar smo zaključili slikom naranče od koje cijeđenjem dobivamo uvijek narančin, a ne limunov ili bilo koji drugi sok. Tako je i s nama. Tek kada nas pritisne život, kada nas cijede problemi, preko našeg ponašanja i onoga što izlazi iz nas znamo kakvi smo i kakva je naša molitva. No, unatoč poteškoćama, uvijek trebamo znati da Otac na Isusov život i raspeće odgovara uskrsnućem, zaključio je fra Andrija.
Naš susret završile smo hodočašćem u Međugorje na kojem su nam se pridružile i tri postulantkinje Mostarske provincije. Zahvaljujemo fra Andriji i sestrama u Bijelom Polju na gostoprimstvu s željom da ovaj susret bude svima na korist i duhovnu izgradnju.
kandidatkinje Gabriela Mohoti i Valentina Sitaš
