Sestra Stela, krsnim imenom Ikica, rođena je 18. kolovoza 1961. u Prugovu od oca Ivana i majke Anđe, rođene Bota. U tradicionalnoj kršćanskoj obitelji na svijet su donijeli četvero djece, Ikica je bila treća. U rodnom Prugovu završava osnovnu školu te slijedeći primjer tete s. Vendeline i rođene sestre s. Marije Jelene, 1976. godine pristupa zajednici Školskih sestara franjevaka u Splitu na Lovretu. Za vrijeme kandidature završava srednju kemijsku školu. U postulaturu je primljena 2. kolovoza 1980., a u novicijat 1. veljače 1981. godine. Prve redovničke zavjete položila je 29. siječnja 1982., a doživotne 9. kolovoza 1986. u Splitu.
Nakon položenih zavjeta godinu dana ostaje u provincijskoj kući u Splitu gdje pomaže u vezionici crkvenog ruha i vodi brigu o samostanskoj kapeli, a nedjeljom predvodi liturgijsko pjevanje u župama Konjsko i Koprivno. Godine 1983. premještena je u Vrliku; u župi Gospe od Ružarija tijekom tri godine poučava vjeronauk, brine o uređenju župske i filijalnih crkava te vodi liturgijsko pjevanje. Kroz to vrijeme izvanredno pohađa predavanja na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.
U ljeto 1986. poslana je u Njemačku i dvije godine djeluje kao pastoralna suradnica u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Freiburgu. S posebnom kršćanskom sućuti obilazi bolesne i utamničene bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Potom godinu dana (1988./1989.) u Münchenu uči njemački jezik. Godine 1989. upisuje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu KBF) u Zagrebu. Školske godine 1995./96. je odgojiteljica djevojaka u Internatu našeg samostana u Zagrebu. Od 1996. do 1998. godine u Kninu poučava vjeronauk u srednjoj i osnovnoj školi te sudjeluje u vjerskim emisijama na radiju. U to vrijeme upisuje i poslijediplomski studij na KBF-u u Zagrebu. Ujedno radi s udovicama i obiteljima poginulih hrvatskih branitelja. Poslijediplomski studij nastavlja na Katoličkom teološkom institutu Sveučilišta u Beču, područje pastoralne teologije. U ožujku 2010. obranila je disertaciju na temu Pastoralno- liturgijski razvoj u hrvatskoj od početka 20. stoljeća do konca Drugog svjetskog rata – na primjeru mise. U međuvremenu je dvije godine provela u našem samostanu u Zadru (2008.- 2010.).
Po drugi put, 2010. godine, dolazi u Knin kao vjeroučiteljica u Srednjoj strukovnoj školi Kralja Zvonimira i Osnovnoj školi Domovinske zahvalnosti. Već slijedeće godine (2011.) je u Splitu gdje tri godine poučava vjeronauk u Osnovnoj školi Spinut (2011.-2014.), potom četiri godine u Osnovnoj školi Ostrog u Kaštel Lukšiću.
Godine 2018. preuzima službu vjeroučiteljice u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji Don Frane Bulić i u Gimnazijskom kolegiju Kraljice Jelene u Splitu. Uz rad u školi s. Stela je povremeno održavala duhovne obnove za mlade i odrasle.
Iz navedenog se zapaža da je s. Stela često mijenjala mjesto boravka i rada. Živjela je, takoreći „trčeći“, trošeći se nesebično u povjerenoj službi. Sućut prema potrebitima, bila je njezina izrazita vrlina. Pogađala ju je ljudska patnja i svim svojim snagama htjela je pomoći, pri tom zanemarujući ponekad vlastite potrebe. Dijete u školi, roditelj, zatvorenik u zatvoru, siromah na ulici bili su u fokusu njezine pozornosti. Često je postavljala pitanje kako sebi, tako i svojoj redovničkoj zajednici, a i Crkvi – dajemo li i zauzimamo li se dovoljno za druge, osobito za rubne?
Posao za koji se ona zauzela, znalo se da neće biti samo obavljen, nego savjesno obavljen do savršenstva. Niz godina bila je članica provincijskih vijeća i sekcija u kojima je davala svoj istančani doprinos.
Kao vjerna biljčica Franje iz Asiza, s. Stela divila se svemu stvorenom, osobito bilju rodne krševite Zagore. Djetinje se radovala svakoj travci, cvijetu, leptiru, listu i u svemu prepoznavala život i ljepotu koja od Gospodina dolazi. Skromnost i ne navezanost na materijalno činili su je slobodnom i otvorenom za darivanje drugima.
U nedjeljno jutro 28. veljače 2021. godine, u 60. godini života i 41. redovništva, Gospodin ju je pozvao k sebi u vječnost da joj podari puninu svoga života. Počivala u miru Božjem.