S. M. Sebastijana Stanić, krsnim imenom Cecilija, rođena je u obitelji Tadije i Ruže rođ. Turić 11. listopada 1938., u Gornjoj Višnjevici pokraj Konjica. Odrastala je u obitelji s bratom i dvije sestre, a sa završenom osnovnom školom i u već zrelim mladim godinama, odlučuje se za ulazak u samostan. Zajednici Školskih sestara franjevaka pristupa 13. listopada 1960. godine u Dubrovniku i započinje odgojno razdoblje kandidature. U postulaturu je primljena u Splitu 7. ožujka 1962. godine, a godinu novicijata započinje o blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije iste godine.
Prve redovničke zavjete položila je 9. rujna 1963., a doživotne 9. rujna 1968. godine. Po polaganju prvih zavjeta zajednica je šalje u Nadbiskupsko sjemenište Zmajević u Zadru gdje pomaže u kućanskim poslovima (1963.-1968.). Nakon toga s. Sebastijana odlazi u Njemačku gdje provodi gotovo cijeli svoj radni vijek. U Glonnu se kao njegovateljica starijih i bolesnih zapošljava 1968. te, završivši njegovateljsku školu u Münchenu, ostaje do 1973. godine. Jednu godinu (1973.-1974.) služila je u salezijanskom samostanu u Neunkirchenu, a potom je zajednica šalje u Bad Tölz gdje je službu voditeljice Doma za starije i nemoćne Rupert Mayer Heim vršila od 1974. do 1980. godine. Nakratko, jednu godinu vraća se u Glonn (1980.-1981.) da bi potom preuzela službu socijalne radnice pri Caritasu u Baden Badenu gdje će provesti više od dva desetljeća (1981.-2003.). Paralelno s obavljanjem službe s. Sebastijana se dodatno obrazovala te stekla diplomu na studiju socijalne pedagogije i socijalnog rada. Brojna su svjedočanstva hrvatskih iseljenika o zauzetosti s. Sebastijane u pitanjima ostvarenja njihovih prava i poboljšanju socijalnog statusa. Svoje životne snage i trud ulagala je kako bi savjetom i lijepom riječju ili konkretnim djelima pomogla ljudima. Po povratku u Domovinu (2004.) odlazi u Dubrovnik gdje pomaže u kućanskim poslovima. U Dubrovniku će provesti dva desetljeća prije nego se 2024. zbog zdravstvenih razloga vrati u provincijsko središte.
Način mišljenja i življenja s. Sebastijane uvelike je bio oblikovan radom u Njemačkoj te odgovornim službama koje je vršila kao voditeljica Doma Rupert Mayer Heim i kućna predstojnica (ukupno 21 godinu) u Neunkirchenu, Bad Tȍlzu i Baden Badenu. Disciplinu je uvijek isticala kao nužnost koju trebamo poštivati, a razvijene radne navike i poštivanje dnevnog reda obilježavale su njezin život i u starosti.
Nakon umirovljenja i povratka u Domovinu, za s. Sebastijanu započinje novo razdoblje ispunjeno intenzivnim susretima i odnosima sa sugrađanima kojima je uvijek znala dati mudar i koristan savjet. Istovremeno, jedan dio njezine osobe ostao je u Njemačkoj – s hrvatskim iseljenicima s kojima je nekoć dijelila zajedničke trenutke i gorak okus života u tuđini, pokušavajući ublažiti njihovu bol i čežnju za Domovinom.
Posljednjih nekoliko godina života provela je s. Sebastijana u provincijskom središtu živeći mirno i samozatajno. Nakon raznolikog i zanimljivog životnog puta Lovret je donio povratak i sjećanje na početke redovništva. U susretu sa sestrama izražavala je radost i očitovala pomirenost s Bogom i ljudima. Znala je i u svojim visokim godinama iznenaditi svojim naprednim pogledom na život te poticajem na izražavanje slobodnog mišljenja i aktivnog sudjelovanja u oblikovanju društva.
Svoj ovozemaljski hod završila je okružena molitvom sestara te se mirno preselila k Ocu, ispunivši svoj životni poziv za koji je svjedočila da je bio praćem molitvom i zagovorom Nebeske Majke.
Neka joj po Marijinom zagovoru dobri Otac udijeli odmor i vječni mir.
