U srijedu Velikoga tjedna, 1. travnja 2026., u Splitu, u 84. godini života i 64. godini redovništva, ispunila je svoje ovozemaljsko poslanje te u Gospodinu usnula naša s. Lucija Lagator.
S. M. Lucija Lagator, krsnim imenom Jela, rođena je 15. kolovoza 1937. u obitelji Marka i Ane, rođ. Dželalija, u Unešiću. U vjerničkoj obitelji, u kojoj se redovito molilo i živjelo po Božjemu, u pobožnom ozračju odrastala je Jela, a s odrastanjem je sazrijevala i njezina želja da služi Bogu u samostanu. Nakon završene pučke škole, zajednici Školskih sestara franjevaka u Splitu na Lovretu pristupa 13. listopada 1960. i započinje odgojno razdoblje kandidature. U postulaturu je primljena 7. ožujka 1962., a godinu novicijata započinje iste godine na blagdan Male Gospe. Privremene zavjete položila je 9. rujna 1963., a doživotne 9. rujna 1968. godine.
Redovnički život s. Lucije obilježila je domaćinska služba u deset podružnica, od kojih je u nekima djelovala više puta, a u svakoj sačuvala vjernost u malome.
U Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru djelovala je 1963. – 1969., 1978. – 1980. i 1986. – 1988., a osam godina u Nadbiskupskom dvoru u Zadru (1969. – 1977.). U provincijskom središtu u Splitu na Lovretu boravila je 1977. – 1978., 1991. – 1995. i 1998. – 2026. Dvije godine provela je u Domu Marienheim u Glonnu (1980. – 1982.). U Franjevačkom sjemeništu u Sinju djelovala je 1982. – 1986. i 1997. – 1998., a godinu dana u sestrinskoj kući u Sinju (1996. – 1997.). Po godinu dana bila je i u Franjevačkom samostanu u Omišu (1988. – 1989.), Župnoj kući u Segetu (1989. – 1990.), Franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja na Dobrome u Splitu (1990. – 1991.) te u rodnoj župi u Unešiću (1995. – 1996.).
Život s. Lucije bio je vjerno i jednostavno, nerijetko i bremenito, služenje. Nakon umirovljenja od poslova koji su joj bili povjeravani, s velikim zanimanjem pratila je događanja svijeta i Crkve, razabirući i proničući pred Gospodinom sva otajstva njoj sakrivena. Suživot sa s. Lucijom, kao i sam njezin život, bio je obilježen otvorenošću i iskrenošću. Oni koji su je poznavali posvjedočit će o njezinoj prostodušnosti te neumornoj revnosti i molitvama za duše u čistilištu. Bila je jedna od onih dobrih duša, siromah duhom, koji sve svoje ima u Gospodinu.
S. Lucija je posljednji put bila u zajedništvu sa sestrama na Božić, Gospodin ju je pozvao u vrijeme priprave za Vazmeno trodnevlje, a njezin će se ukop dogoditi na Vazmeni utorak. Rođena je na svetkovinu Uznesenja blažene Djevice Marije (Velike Gospe), a redovnički život započinje na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije (Male Gospe). Zapažajući znakove liturgijskog vremena u vremenu koje je s. Lucija proživjela na zemlji, u vjeri se ne možemo oteti dojmu da je njezin život započeo s Marijom i dovršio se po Kristovoj muci i uskrsnuću.
Zbog svoje vjernosti u malome, ušla u radost Gospodara svoga. U Uskrslome mir i pokoj imala.
