I ove godine u provincijskom središtu na Lovretu svečano je proslavljena svetkovina našeg nebeskog zaštitnika sv. Franje Asiškog. Za proslavu smo se pripremale devetnicom i razmatranjima tekstova bogate franjevačke baštine. U predvečerje svetkovine obred preminuća sv. Franje predvodio je fra Kristijan Stipanović, župnik Župe Gospe od Zdravlja. U prigodnoj homiliji osvrnuo se na Franjinu mirnoću i radost koju je očitovao u susretu sa sestricom smrću. Dok braća oko njega tuguju, Franjo, slobodan od ovozemaljskih stvarnosti, odlazi radostan, potvrđujući da je svakom Božjem čovjeku „živjeti Krist, a umrijeti dobitak“.
Na samu svetkovinu euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predslavio je fra Josip Cvitković, gvardijan samostana na Dobrome u koncelebraciji s fra Franom Delićem, gvardijanom franjevačkog samostana sv. Ante i župnikom Župe sv. Trojice na Poljudu te p. Ivanom Cindorijem, ispovjednikom sestara na Lovretu. Svečanosti liturgijskog slavlja pridonio je skladnim pjevanjem Zbor lovretskih sestara. U prigodnoj homiliji fra Josip je, opisujući život sv. Franje, naglasio njegove najizraženije evenđeoske osobine: jednostavnost života, poniznost i ljubav prema siromaštvu. U susretu s Gospodinom Franjo radikalno mijenja svoj život te svoju potragu za zemaljskom slavom mijenja za ponizno služenje Gospodinu. Slijedivši Božju riječ, onako kako ju je razumio, sve je više rastao u krepostima te svojim životnim primjerom, koji do danas privlači mnoge, postao odgojitelj i učitelj savršene ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Nakon svete mise slavlje se preselilo u samostansku blagovaonicu gdje smo, zajedno s dragim prijateljima i suradnicima, u ugodnom raspoloženju, nastavili druženje. U godini proslave 800. godišnjice franjevačkog Pravila, svetkovina našeg serafskog oca bila nam poticaj na žarče življenje zajedništva, malenosti, siromaštva i poniznosti kako bismo i mi, poput sv. Franje, svojim životnim primjerom (ako je potrebno, i riječima) pronosile svijetom svjetlo evanđelja.
