U provincijskom središtu na Lovretu 4. listopada svečano je proslavljena svetkovina sv. Franje Asiškog. Za proslavu svog nebeskog zaštitnika pripremale smo se moleći devetnicu i razmatrajući nad tekstovima bogate franjevačke baštine. U predvečerje svetkovine obredom preminuća sv. Franje koje je predvodio fra Boris Čarić prisjetile smo se kako se naš serafski otac bez straha susreo sa sestricom smrti.
Na samu svetkovinu euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predslavio je fra Josip Cvitković, gvardijan samostana na Dobrome u koncelebraciji s don Josipom Dukićem, ravnateljem Nadbiskupijske klasične gimnazije u Splitu i p. Ivanom Cindorijem, ispovjednikom sestara na Lovretu. Ljepoti liturgijskog slavlja pridonio je skladnim pjevanjem Zbor lovretskih sestara. U prigodnoj homiliji fra Josip je ocrtao lik sv. Franje istaknuvši ono što ga je, kao sveca, ponajviše karakteriziralo: jednostavnost i neprestana potraga za puninom života i istinskom slobodom. Franjo se ne lišava zemaljskih dobara kako bi postao siromašan nego kako bi zadobio istinsko bogatstvo koje je otkrio u Isusu Kristu. Franjin susret s Kristom tako je snažan da preobražava cijeli njegov život. Susret je to koji stoji na izvoru svega Franjina djelovanja i od kojeg Franjo trajno živi. Privlačnost koja i danas zrači iz lika i života ovog sveca odraz je, zapravo, Božje ljepote koja se u Franji zbog njegove otvorenost mogla nastaniti.
Nakon svete mise prema starom lovretskom običaju slavlje se preselilo u samostansku blagovaonicu gdje smo, zajedno s prijateljima i suradnicima, u ugodnom raspoloženju, nastavili druženje u čast ovom, svima nama, tako dragom svecu čiji nam je život u siromaštvu i jednostavnosti trajno nadahnuće i poticaj na radosno služenje Gospodinu.
