U organizaciji Hrvatske redovničke konferencije, od 28. lipnja do 12. srpnja 2025. godine, u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici, održana je duhovna priprema za polaganje doživotnih zavjeta za nas šest sestara s privremenim zavjetima iz pet redovničkih zajednica. O temi zavjeta, zajednice i molitve govorili su predvoditelji pripreme: prof. dr. sc. Nikola Stanković, SJ, dr. sc. o. Ivan Podgorelec, OCD i doc. dr. sc. s. Krista Mijatović, SCSC.
O redovničkim zavjetima izlagao je p. Nikola Stanković. Razlažući antropološke datosti naglasio je da svaki čovjek ima razum, volju i strast. Dok čovjek obuzet strastima čini što ga najviše privlači, volja čovjeka potiče birati ono što je htijenja i ljubavi vrijedno. Između strasti i volje stoji razum koji predviđa što će iz pojedine odluke i djela proizići: dobro, manje dobro ili pak zlo. Mi kršćani imamo vjeru čije svjetlo nadjačava svjetlo razuma, ono svijetli od vječnosti, iz vječnost i do vječnosti, istaknuo je p. Nikola. Govoreći o djelovanju, naglasio je važnost srca iz kojeg naša djela proizlaze. Biti krotka i ponizna srca kao Isus znači prihvaćati Božju volju. Redovnički život izručenje je u Božju volju te svjesno prihvaćanje Božjeg plana slijedeći nadahnuća Duha Svetoga. Temeljen na zavjetima, redovnički život izvire iz ljubavi prema Kristu. Čistoća je dar Božji darovan za kraljevstvo nebesko. Taj dar koji oslobađa čovjekovo srce potrebno je pomno čuvati. Zavjet siromaštva predstavlja oslobođenje od materijalnih dobara, a stečena sloboda rađa ljubav prema Isusu Kristu. Stoga siromaštvo nije radi siromaštva nego radi slobode, slobode za ljubav. Zavjet poslušnosti obično se smatra najtežim redovničkim zavjetom. Poslušnost kao potpuno predanje i prinos sebe Bogu predstavlja ideal za kojim nam je stalno težiti na putu savršenstva.
O. Ivan Podgorelec nam je u svojim izlaganjima govorio o molitvi. Oslanjajući se na Katekizam Katoličke Crkve, pojasnio nam je narav i važnost ponizne molitve. U molitvi je najvažnije da srcem budemo uz Boga, naglasio je o. Ivan, navodeći osnovne značajke različitih vrsta molitve. Usmena molitva oblikovana je riječima i nužna je u kršćanskom životu. Osim liturgijskih molitvi pozvani smo, poput Isusa koji se Ocu obraćao neposredno, i mi iznositi Bogu svoje osobne molitve prošnje i hvale. Razmatranjem u prvom redu tražimo rasvjetljenje Duha Svetoga kako bismo svojim životom prikladno odgovorili Gospodinu dok kontemplacijom ili unutarnjom molitvom u čistoj vjeri tražimo onoga koga ljubi naša duša (usp. Pj 3,1). Zaključno, o. Ivan govorio je o molitvi Blažene Djevice Marije koja je, kako nam evanđelje pokazuje, bila meditativno-kontemplativna. Marija nam, kao i u svem svom življenju, i u molitvi predstavlja uzor i put nasljedovanja.
O životu u zajednici, koji se često naziva četvrtim redovničkim zavjetom, izlagala je s. Krista Mijatović. Redovničko zajednica je nadnaravna zajednica, ona nadilazi nužnost i svrhovitost ljudskih zajednica. Kao majka, redovnička zajednica nas uči i odgaja, istaknula je s. Krista. Živimo u zajednicama zato što je Trojstveni Bog u sebi zajedništvo. Zajedništvo ne postoji bez žrtve i samoodricanja. Stoga, skladan zajednički život iziskuje strpljivo vježbanje kako bismo pobijedili prohtjeve i nestalnost vlastitih želja te prihvatili druge s njihovim ograničenjima. Na kraju, s. Krista je naglasila važnost redovničkog odijevanja kao vidljivog simbola posvete života Bogu.
Vjerujem da su ova bogata izlaganja produbila naše razumijevanje redovničkog života i zavjeta po kojima se spremamo svoje živote posvetiti Bogu.
s. Gisele Cirhuza Bachiyunjuze
