Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 7. lipnja 2024., u provincijskom središtu u Splitu, obilježili smo jubileje redovničkog života. Sedamdeset godina redovničkog života proslavile su s. Konzolata Glibotić i s. Blaženka Barun; dijamantni jubilej, šest desetljeća vjernosti Gospodinu, s. Bonifacija Barun, s. Vida Hrsto, s. Terezina Bašić, s. Gracija Damjanović, s. Darija Bota i s. Romana Baković. Zlatni jubilej polustoljetnog služenja Bogu, Crkvi i ljudima proslavila je s. Većenega Dovranić, a svoju 25. obljetnicu redovništva s. Danijela Kovačević i s. Helena Rašić u Domovini te s. Immaculée Kashera u DR Kongu. Svečanoj proslavi prethodila je duhovna obnova u našem samostanu u Zadru koju je predvodio p. Vatroslav Halambek, DI.
Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli na Lovretu predslavio je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše u koncelebraciji s pastoralnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljkom Antom Ančićem te još pet svećenika, suradnika i prijatelja naše zajednice. Zbor lovretskih sestara pod ravnanjem s. Mirje Tabak i ovom je prigodom doprinio svečanosti euharistijskog slavlja.
Govoreći o značenju i simbolici svetkovine Presvetog Srca Isusova, fra Marko je u propovijedi istaknuo kako je duboko prožeta milošću Božjom, darovanom nam u Isusu Kristu, i nosi još dublju poruku ljubavi. Istaknuo je da Božja ljubav, koja nadilazi svaku spoznaju i ljudsko iskustvo, ispisuje cijelu povijesti spasenja, a svoju kulminaciju i konkretizaciju ima u Srcu Isusovom – Srcu koje je, iz ljubavi prema nama, dalo probosti na križu. To Sveto Srce uzor nam je i izvor svakovrsnih milosti potrebnih za vjerodostojan redovnički život. Pozvane ste suobličavati se Presvetom Srcu Isusovu i iz njega crpsti svu snagu, svu energiju, svojim životom i svojim postupcima prihvatiti i svjedočiti njegovu – isključivo njegovu – ljubav koju ste, po svom pozivu pozvane i poslane drugima svjedočiti – poručio je fra Marko.
Čestitajući sestrama jubilantkinjama njihove jubileje, a svim sestrama Svetkovinu, poželio je da nam Presveto Srce Isusovo bude nadahnuće u življenju i svjedočenju kršćanskog i redovničkog života.
Nakon euharistijske gozbe, proslava je nastavljena za zajedničkim stolom u samostanskoj blagovaonici u radosnom franjevačkom ozračju i zahvalnosti Gospodinu.
