Nastanak družbe
Družba Školskih sestara franjevaka Krista Kralja nastala je u 19. stoljeću, kad se pojavljuju brojne ženske družbe sa svrhom karitativnog i odgojnog rada. Korijeni zajednice sežu u Graz, u malu zajednicu učiteljica, franjevačkih trećoredica, koje su se nesebično posvetile podučavanju djevojaka iz siromašnijeg društvenog sloja. One ubrzo traže crkveno odobrenje svojeg načina života i apostolata – katoličke pouke i odgoja – po kojemu su i dobile naziv školske sestre. Družbu Školskih sestara Trećeg reda sv. Franje Asiškoga godine 1843. ustanovila je s. Franciska Antonija Lampel. Djelokrug rada sestara postupno se širio i broj članica se vrlo brzo povećavao te su sestre otvarale podružnice koje su s vremenom prerastale u samostalne družbe.
Godine 1864. sestre iz Graza na poziv biskupa mariborskog Antuna Martina Slomšeka otvaraju podružnicu u Mariboru, gdje predano rade na kršćanskom odgoju ženske mladeži. Nakon samo pet godina, 13. rujna 1869. godine, mariborska se podružnica osamostalila od kuće matice u Grazu i postala kućom maticom Družbe Školskih sestara franjevaka Krista Kralja. Predstojnica dotadašnje podružnice s. Margarita Pucher imenovana je utemeljiteljicom i prvom vrhovnom predstojnicom (1869.-1881.). Prvotni cilj nove Družbe bio je učvrstiti franjevački duh služenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti s djecom i djevojkama, posebice u korist najsiromašnijih. Područje djelovanja sestara se širilo, broj sestara je rastao, pa se djelovanje proširilo i izvan Slovenije. Danas je to međunarodna Družba papinskoga prava s devet provincija i Rimskom regijom, u 15 zemalja, na 4 kontinenta.
Pri prvoj podjeli Družbe na provincije 18. studenoga 1922. godine osnovana je Hrvatska provincija sa sjedištem u Splitu, koja je 1928. imenovana Provincijom Presvetog Srca Isusova. Kasnije su među Hrvatima osnovane još dvije provincije: Mostarska provincija Svete obitelji i Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina.
PROVINCIJA PRESVETOG SRCA ISUSOVA – SPLIT
Školske sestre franjevke došle su iz Maribora u Split 14. listopada 1904. godine na poziv splitskog biskupa Filipa Franje Nakića kako bi preuzele samostan franjevačkih trećoredica, zvanih picokare, uz crkvicu sv. Ciprijana koja se nalazila na vrhu Bosanske ulice, i posvetile se odgoju ženske mladeži u gradu. Prve sestre bile su s. Ladislava Kalinšek i s. Paskalija Neuwirth.
Tijekom desetgodišnje jednostavne prisutnosti, života i djelovanja u samostanu Sv. Ciprijana, sestre nastoje oživotvoriti karizmu Družbe. I uspjele su. Uz nemale poteškoće s tamošnjim sestrama picokarama, koje je trebalo poučiti o duhu zajednice koja ih je imala primiti, te borbu za vlastiti opstanak, sestre su radom svojih ruku zasluživale najnužnije za život.
Bavile su se uglavnom izradbom i popravkom crkvenoga ruha te pletivom. Godine 1905. uspijevaju otvoriti školu ručnog rada i šivanja za djevojke. Nažalost, kratko je djelovala, zbog neprikladnosti prostora. Iako u skromnim uvjetima, sestre su godine 1908. počele s poučavanjem njemačkog jezika i ručnog rada, sve to u okviru ideje o osnivanju Djevojačke škole poljodjelstva i kućanstva, koja će se ostvariti tek izgradnjom samostana na Lovretu.
Zajednica doživljava razvoj i postaje poznata osobito nakon izgradnje samostana na Lovretu u Splitu 1914. godine i otvaranja Djevojačke škole poljodjelstva i kućanstva, prve škole takve vrste u Dalmaciji. Škola je sa zapaženim uspjehom djelovala do zabrane i nacionalizacije dijela zgrade 1945. godine.
Poslije Drugoga svjetskog rata, kada su se političke okolnosti izmijenile, sestrama je prvobitno djelovanje – odgoj i obrazovanje – bilo onemogućeno, te sve više preuzimaju vođenje domaćinstva u redovničkim i crkvenim ustanovama kao i rad u bolnicama i domovima za starije i nemoćne osobe. Šezdesetih godina sestre počinju katehizirati i voditi crkveno pjevanje u župama. U to vrijeme s našim sunarodnjacima sestre odlaze i u Njemačku, te djeluju kao pastoralne suradnice u hrvatskim misijskim središtima. Godine 1974. otvaraju i misijsku postaju u DR Kongu, tadašnjem Zairu, gdje su se posvetile odgojnom i socijalnom djelovanju među najsiromašnijima. Posljednjih godina sestre u Kongu posebnu brigu posvećuju odgoju novih članica – sestara Kongoanka. Sestre su uvijek išle onamo gdje su mogle služiti narodu i Crkvi.
Sestre djeluju na 2 kontinenta u 20 zajednica: 14 zajednica u Hrvatskoj, 2 zajednice u Njemačkoj, 4 zajednice u DR Kongu.
