Školske sestre franjevke

Susret sestara koje vrše poslanje unutar samostana

Susret sestara koje vrše poslanje unutar samostana, u organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije, održan je od 26. do 28. svibnja u Marijinom dvoru u Lužnici, kod sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Na susretu se okupilo četrdesetak sestara različitih družbi kojima je o temi Božji spasenjski dolazak i čovjekovo “danas” govorila doc. dr. sc. s. Silvana Fužinato, sestra Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Iz naše Provincije sudjelovale su s. Davorka Knezović i s. Ljiljanka Marić.

Već sam dolazak i spontani susreti s poznatim ali i nepoznatim sestrama u predivnom perivoju bio je obećavajući. Toplo ozračje, osmjesi, zagrljaji ali i ponovni pogledi sestara koje već nosimo u našim sjećanjima svima su godili. U zraku se već osjetilo ono što smo u danima pred nama spoznavali: redovnička odjela, karizme, poslanja i pozivi su različiti ali je jedinstvo i te kako moguće. Nakon dobrodošlice i tjelesne okrjepe susret smo započele molitvom Večernje i euharistijskim slavljem koje je predvodio p. Milan Lojić. Slavilo se, pjevalo i pozorno slušalo. „Šimune Petre, ljubiš li me?“ i „Idi za mnom“ govorio je Isus i svakoj od nas, upravo danas.

Tijekom susreta pozorno smo pratile izlaganja s. Silvane Fužinato. O ženama je bilo riječi: Sari i Hagari i pogledima punih prezira koje valja zamijeniti pogledima koji spajaju.  Biblijski lik svećenika Elija poslužio je kao temelj za govor o sestrinskoj opomeni koja, ukoliko je od Boga nadahnuta, može biti na dobro i izgradnju, dok šutnja ponekad može biti grijeh.

Novozavjetna scena grešnice koja nepozvana ulazi u kuću farizeja Šimuna uvela nas je u, uvijek aktualnu, temu opraštanja. Nepojmljivi prizor za ono vrijeme: nepozvana žena, javna grešnica u farizejevoj kući pere Isusu noge svojim suzama. Šimun sumnja u Isusovo mesijanstvo, a grešnica vjeruje i ljubi mnogo jer joj je mnogo oprošteno. Opraštanje i Isusov nauk neodvojivi su, stoga nam je opraštati svakodnevno.

Za kraj smo pogled i misli uputili našoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji. „A kako će to biti“? – pitala se ona koja je tijekom svog života imala toliko nejasnoća. I samima nam je toliko puta život ispunjen nejasnoćama te smo često zagonetka i samima sebi. Razmatrajući o Marijinom susretu s Elizabetom propitivale smo naš odnos s drugima. Primjer Djevice Marije koju Elizabeta naziva službenicom Gospodnjom potiče nas na trajno preispitivanje koliko služimo Elizabetama današnjice, oko sebe i u zajednici.

Boravak u „Marijinom dvoru“ sve nas je obogatio te smo mnogo toga mogle ponijeti u svoju svakodnevnicu. Ukrasi i originalnost ovog kulturnog spomenika zadivile su nas. Valja naglasiti kako dvorac nije samo spomenik već mjesto u kojem se odvija život: kuha se, blaguje, upriličuju se različiti susreti, okupljanja, seminari, koncerti itd. Vrijeme između molitvenih i liturgijskih slavlja i izlaganja bilo nam je poklonjeno za druženje sa drugima, s cvijećem,  stablima i  prirodom. Posebno nas je veselilo „hodočašćenje“ od Marijina dvora do dvorca gdje nas je tri puta u danu čekao ukusan objed i zajedništvo oko stola u predivnoj blagovaonici.

Svetkovinom Duhova okrunile smo naš hod i prijateljevanje sa Gospodinom pjesmom,  glazbalima i udaraljkama iz Benina i tako još jednom osjetile univerzalnost našeg poziva i poslanja. Duh je onaj koji, kao vjetar i vatra, pročišćava,  spaljuje sve zlo, obraća naše srce,  kako bi i mi od „Savla“ postale „Pavle“. Misli su to fra Pere Đidare koji je na svetkovinu Duhova predslavio  euharistiju i blagovao zajedno s nama, uz pjesmu i dosjetke.

Zahvaljujemo svima koji su nam omogućili ovo okupljanje i zajedništvo, uz želju da bude još mnogo ovakvih susreta. Na kraju, nama i svima koji se, čitajući ovaj mali osvrt na proživljeno, raduju našoj oduševljenosti, Isus poručuje:

 „Primi iz moje ruke  svaki dan svaki dan kako dolazi.

Ne zahtijevaj da jedan dan bude sličan drugom ni da se jučerašnja radost ponovno nađe danas.

Uzmi u svakom času radost koju ti dajem i prihvati muku misleći na moj križ.

U svakom događaju dolazim k tebi i pohađam te radi tvoje sreće.“ (Jean Galot, Prihvati svaki dan)

s. Ljiljanka Marić