Mnogo može žarka molitva pravednikova

U popodnevnim satima 29. listopada u samostanu na Lovretu s. Marija Matanović održala je duhovnu obnovu pod nazivom „Mnogo može žarka molitva pravednikova“ (Jak 5,16). Susret je započeo euharistijskim klanjanjem kojeg je animirao don Sanjin Jurić SDB, a svetu misu je predvodio don Antun Mate Antunović pomoćnik studentskog kapelana za mlade Splitsko-makarske nadbiskupije. Bila je mogućnost za svetu ispovijed što su sudionici duhovne obnove i iskoristili te tako čista srca pristupili svetoj pričesti. Nakon svete mise uslijedio je nagovor s. Marije o molitvi, gdje su sudionici, njih dvadeset pozorno slušali, a u praktičnom dijelu susreta su i sami napravili svoj plan za molitvu.

O tome kako je bilo na duhovnoj obnovi te što su doživjeli opisat će sudionica Rafaela Šošić: “Današnju duhovnu obnovu nosila je misao vodilja  Mnogo može žarka molitva pravednikova (Jak 5,16), koja je ostala prisutna cijelo vrijeme ne samo kao naslov, već ju je svatko prisutan ponio sa sobom na razmatranje u svoj život. Došli su svi koji su bili u mogućnosti odvojiti vrijeme da se podsjete i nauče kako se ispravno moli. Nadahnuti kratkim uvodom o važnosti svete ispovijedi, svatko od nas prisutnih mogao je preispitati svoju savjest, ispovjediti se i radosna srca pristupiti slavljenju svete mise.

Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, bilo je iskustvo za svakoga pojedinačno, gdje smo, svatko za sebe, u dubini svoga srca iznijeli svoje zahvale i molitve Kristu. Odvojili smo vrijeme za Boga, u ovom vremenu kada svi žure za nekakvim obvezama i žive brzim načinom života, i tako smo se na ovoj duhovnoj obnovi ispunili Duhom Svetim, hvalili Boga i ojačali duh.

Svetu misu održao je don Antun Mate Antunović koji je u kratkim crtama strelovito i jasno protumačio evanđelje tako da smo u svoja srca stavili misao o tome kako molitva treba biti skrušen i ponizan razgovor s Bogom, jer Bog takve molitve čuje i uslišava. Nakon svete mise uslijedio je nagovor s. Marije  o važnosti i načinima molitve, od toga što zapravo znači sama riječ molitva, do citata svetaca koji su je definirali iz svojih osobnih iskustava kao npr. sv. Augustin. Svatko od nas trebao je upoznati osobu do sebe i reći za što ta osoba najviše moli. Tada smo mogli razmotriti svoje navike te ako imamo neke mane na njima poraditi. Pogledali smo kratki video koji definira važnost molitve u teškim životnim trenutcima, osjećaju bespomoćnosti i slabosti. Čuli smo priču koja govori o ustrajnosti majke da preobrati svoga sina te smo povukli paralelu sa sv. Augustinom i njegovom majkom koja je uzor u ustrajnoj molitvi jer je godinama neumorno molila za svoga sina. S. Marija je govorila o poteškoćama koje se mogu pojaviti dok molimo te kako ih možemo otkloniti. Naglasila je važnost krunice koja postaje moćno oružje u borbi protiv zla i kušnja koje nas svakodnevno vrebaju. U predavanju je istaknula i važnost Svetog pisma, jer kako kaže sv. Jeronim: Tko ne poznaje Sveto pismo, ne poznaje Krista te kako razmatranje Božje riječi treba biti svakodnevna inspiracija. Naravno da je spomenula i devetnicu kao jedan oblik molitve te navela primjer sv. Majke Terezije  i njezine brze devetnice Spomeni se koja služi kao primjer da nema izlike da čovjek ne moli. Uvijek ima vremena za molitvu, ali je na nama da krenemo moliti. Stoga smo mi napravili  i naš vlastiti plan molitve kojeg smo ponijeli svojim kućama i kojeg ćemo pokušati ostvariti.

Uz sve to podsjetili smo se i činjenice da ako nam je teško, u molitvi se možemo prepustiti Bogu. Neka naše srce govori, a On će nas uvijek slušati. Kao mali simbol pažnje ali i podsjetnik na molitvu dobili smo od s. Marije ručno izrađene križiće s porukom. Mislim da su se mnogi od nas pronašli u svojoj poruci. I za kraj smo iznijeli neka od naših iskustava što se tiče molitve i ustrajnosti te smo naše malo druženje završili znajući da kućama idemo ispunjena srca, puni dojmova i novih spoznaja. Podsjetili smo se važnosti molitve, koja uvijek treba biti naš dijalog s Bogom, ne da mi samo nabrajamo što želimo, već da budemo otvoreni čuti evanđelje te koje On planove ima za nas, jer ipak On zna najbolje. Zahvalni za ovu duhovnu obnovu iščekujemo sljedeću.”

Zahvalna dragom Bogu za ovaj susret i za duhovne plodove koji su se kod nekih već isti dan vidjeli, kao npr. životna ispovijed jedne sudionice ili spoznaja druge sudionice da se treba više moliti jer Bog nije neki tamo daleki lik nego naš nebeski Otac, su poticaj da se i dalje na ovaj način ljude približava Bogu i radi za Kraljevstvo nebesko. Vjerujem i molim da svaka duhovna obnova bude na izgradnju najprije meni koja ju vodim i svima onima koji dođu, jer svi tražimo i žeđamo za Izvorom života, samo ponekad nismo toga svjesni. Stoga su duhovne obnove u kojem se najprije klanjamo našemu Otkupitelju koji je prošao muku i smrt te nas kao takav može najbolje razumjeti, prilika da upoznajemo Boga svaki dan sve više i više. A to je i smisao našega života: upoznati i uzljubiti Onoga koji nas je prvi ljubio i život nam darovao.

                                                                                                                      s. Marija Matanović