Školske sestre franjevke

Hodočašće povjerenja na zemlji

Europski susret mladih pod nazivom Hodočašće povjerenja na zemlji održao se od 28. prosinca 2022. do 1. siječnja 2023. godine u Rostocku, na sjeveroistoku Njemačke. Ovaj 45. po redu Europski susret mladih nastao je na inicijativu brata Rogera koji pripada zajednici iz Taizéa koja okuplja katolike, protestante i pravoslavce te želi biti znak pomirenja između razdvojenih kršćana i ljudi općenito. Stoga i ovaj susret, ekumenskog karaktera ima za cilj zajedništvo, te uvijek iznova budi želju mladih za zajedničkom molitvom i djelovanjem koje će nas ujedinjavati oko imena Gospodina Isusa Krista. Tako su i  mladi iz Splitsko- makarske nadbiskupije u organizaciji Skac– a i pod duhovnim vodstvom s. Marije Matanović pošli na ovo hodočašće.

Naš put prema Rostocku je bio dug, te smo se uputili u jutarnjim satima na blagdan Svetog Stjepana prvomučenika. Naše prvo odredište je bio bavarski gradić Dachau gdje smo imali prenoćište u Župi sv. Petra. Tu su nas srdačno dočekali Nijemci i naši dragi Hrvati koji tu žive. Sutradan smo obišli koncentracijski logor u Dachau gdje smo se susreli s ratnim strahotama zarobljenika koji su tu mučeni i ubijeni. Takva mjesta pijeteta zaista trebaju biti podsjetnik da se nikada ne smije zaboraviti vrijednost ljudskog života.

Nakon toga obilaska, uputili smo se prema Münchenu gdje smo imali priliku razgledati znamenitosti toga grada kao i prelijepe crkve.

Noćnom vožnjom smo se dalje uputili prema našem glavnom odredištu Rostocku, gdje će se održati ekumenski susret zbog kojega smo i krenuli na put. U jutarnjim satima smo stigli na sjeveroistok Njemačke, u Rostock, najveći grad pokrajine Mecklenburg-Zapadno Pomorje. Pri dolasku smo smješteni po obiteljima, ali nas – Hrvata je došlo oko 220 te smo stoga bili smješteni i u obližnjim selima i gradovima pokraj Rostocka.

Ekumenski susret pod nazivom Hodočašće povjerenja na zemlji okupio je oko 5000 mladih, a započeo je s večernjom molitvom koja se sastojala od čitanja odlomka iz sv. Pisma, zatim je slijedilo razmatranje, pjevale su se pjesme iz Taizea na raznim jezicima prisutnih hodočasnika, nakon čega bi uslijedila molitva prošnje Gospodinu. Na kraju molitvenog susreta okupljenima bi se obratio brat Alois, prior zajednice Taize prigodnom porukom. Svaki dan bi prema programu susreta  započeo s jutarnjom molitvom, nakon čega slijede radionice gdje se izmjenjuju iskustva o pročitanom odlomku iz Svetog Pisama ili prigodnih nagovora braće iz Taizea. Zaista je obogaćujuća ta razmjena iskustava između Hrvata, Poljaka, Čeha, Talijana  i svih ostalih koji bi se našli u grupi za radionicu.

Poslijepodnevni program se također sastojao od radionica, a dan bi uvijek završavao večernjom molitvom. Poseban je doživljaj bio doček Nove godine, gdje smo u župama u kojima smo bili smješteni,  zajedno molili do ponoći, a onda smo slavili na način da je svaka nacija predstavila sebe kroz pjesmu, ples i igru. Bilo je zanimljivo vidjeti osmijehe na licima svih prisutnih te smo tako ujedinjeni oko imena Isusa Krista dočekali Novu godinu u molitvi, zajedništvu i veselju. S dočekom Nove godine završio je naš ekumenski susret na kojemu smo se zajednički susreli u molitvi i radosti, iako različiti, ujedinjeni oko onoga koji nas sve povezuje, našega Spasitelja Isusa.

Taizé susret nas potiče da premošćujemo razlike i gledamo na ono što nas ujedinjuje te tako gradimo zajedništvo za budućnost. Duh Taizéa je duh prihvaćanja u različitosti, duh gostoljubivosti koji se očituje u otvaranju domova mladima iz cijeloga svijeta, duh jednostavnosti, duh malenosti, duh otvorenosti. Zaista je bilo divno biti dio tog zajedništva.

Naše putovanje se nakon Rostocka nastavilo prema Berlinu gdje smo pri dolasku imali svetu misu s mladima iz Zagreba. Sveta misa je  bila svojevrsna zahvala za sve milosti proteklih dana. U Berlinu su nas, naše mlade Hrvatice koje tamo žive,  vodile na najznačajnija mjesta toga grada u kojem se i danas osjeti podjela te nam u kratkim crtama iznijele povijest Berlina.

Nakon i toga divnog susreta i upoznavanja, noćnom vožnjom uputili smo se prema kući, ali prije toga, stanka je bila u Sloveniji koja će biti sljedeći domaćin Europskog susreta mladih. Otišli smo na jezero Bled, pomolili se u crkvi sv. Martina te se dalje uputili svojim kućama. Bilo je dirljivo u autobusu čuti svjedočanstva koja su iznosili mladi: svatko je doživio nešto lijepo, naučio nešto korisno i upoznao mnoge drage ljude iz cijeloga svijeta. A to i jest cilj ovoga susreta; rasti u različitosti i težiti za jedinstvom, jer osim zajedničke molitve pozvani smo krenuti putem zajedničkog života kao braća i sestre na Zemlji tj. težiti za vidljivim jedinstvom kršćanstva. Mi smo tome težili na ovome ekumenskom susretu, a i dalje tražimo Duha Svetog da nas na tome putu vodi.

Zahvalna sam Bogu za ovo providonosno hodočašće, za mlade koje sam pratila, za sve milosne susrete, za one koji su molili za nas, te obogaćena novim iskustvom radosna srca sam se vratila u svoju zajednicu.

                                                                                           s. Marija Matanović