S. Judita Čovo, krsnim imenom Kata, rođena je 21. studenog 1943. godine u Karakašici kod Sinja od oca Mate i majke Marije rođene Jurela. Obitelj u kojoj su molitva i pobožnosti bile važan dio svakodnevnice darovala je Crkvi dva duhovna zvanja: uz s. Juditu, Bogu je, kao klauzurna sestra u splitskom samostanu sestara klarisa, svoj život posvetila i njezina sestra Ana, redovničkim imenom s. Anđelika. Odrastajući u brojnoj obitelji stekla je i osjećaj socijalne osjetljivosti koji je obilježio njezinu osobnost za cijeli život.
U kandidaturu je stupila 4. kolovoza 1958. godine, a prve zavjete položila 9. rujna 1963. godine u Splitu. Nakon polaganja prvih zavjeta primijetivši njenu darovitost, poglavarice je upućuju na studij romanistike u Zadar. Po završetku studija jednu godinu provodi u Francuskoj kako bi usavršila francuski jezik, a zatim se vraća u Split gdje polaže doživotne zavjete 9. rujna 1968. godine. Nedugo nakon polaganja doživotnih zavjeta, u prosincu 1968. godine imenovana je profesoricom talijanskog jezika i geografije pri odsjeku za redovnice u Biskupskoj srednjoj školi za spremanje svećenika, današnjoj Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu, gdje predaje do 1977. godine. Istovremeno vrši i zahtjevne službe provincijske tajnice (1969.-1975.) i odgojiteljice kandidatkinja (1970.-1975.) Godine 1975. preuzima službu zamjenice provincijske predstojnice (1975.-1981.) i istovremeno biva imenovana odgojiteljicom postulantkinja, novakinja i sestara s privremenim zavjetima (1975.-1986.). Službu provincijske predstojnice s. Judita je vršila u dva mandata (1986.- 1992. i 1998.- 2004.). Nakon prvog mandata provincijske predstojnice 1992. godine premještena je u Zagreb (Istarska) gdje se posvećuje radu s udovicama i obiteljima hrvatskih branitelja poginulih u Domovinskom ratu iskazujući im ljudsku blizinu i pružajući duhovnu pomoć i podršku. U to ratno vrijeme započinje i svoj angažman na Hrvatskom radiju gdje je tijekom gotovo dva desetljeća (1993.-2012.), redovito ili povremeno, priređivala razmatranja u emisiji Duhovna misao sijući neumorno sjeme riječi Božje. Kao plod tog rada nastala su tri pisana djela Jutrom naviještamo ljubav tvoju, Gospodine, Hod s Kristom kroz liturgijska slavlja i riječi evanđelja te Isusova majka i braća. Godine 1998. ponovno je izabrana za provincijsku predstojnicu, a nakon isteka drugog mandata 2004. godine, odlazi u zajednicu u Glagoljaškoj (Split). U provincijsko središte vraća se 2011. godine. U ovom razdoblju, nakon vršenja odgovornih službi, posvećuje se svojoj velikoj ljubavi – pisanoj riječi i prevoditeljskom radu koji je, temeljito i s velikim marom, obavljala sve do kraja života. Čitatelje hrvatskog govornog područja zadužila je osobito prevođenjem vrijednih djela franjevačke baštine. Gajila je istančan osjećaj za ljepotu hrvatskog jezika brinući uvijek o njegovoj čistoći te joj je nerijetko povjeravano lektoriranje tekstova, članaka i knjiga. Obilježavanje obljetnica u našim zajednicama i druge važne događaje iz života Crkve redovito je obogaćivala prigodnim igrokazima i recitalima. Sedamdesetak igrokaza i recitala, od kojih je manji broj objavljen u djelu Molitva za ime i dom, svjedoči o velikoj stvaralačkoj snazi s. Judite ali i o njezinoj posvećenosti radu.
Tijekom više od trideset godina s. Judita je obnašajući odgojiteljske i upravne dužnosti u Provinciji ulagala golemi trud u izgradnju unutarnjeg života zajednice i njenu dobrobit. U odgoju mlađih naraštaja uz teologiju i franjevačku duhovnost primjenjivala je i nove metode redovničkog odgoja temeljene na suvremenim spoznajama pedagogije i psihologije. Njezina slika redovnice nužno je uključivala unutarnju, osobnu slobodu koja je od osobe zahtijevala visoku razinu svijesti i odgovornosti. S. Judita je bila jedna od onih osoba za koje možemo reći da su same sebi utirale put. Snagom svoje osobnosti, oštrinom urođene inteligencije i širinom pogleda otvarala je zatvoreno i širila obzore razumijevanja redovničkog života i poslanja. Često bi započinjala nove projekte ne bojeći se pritom poteškoća ni izazova. Svojim radom ostavila je duboki trag na duhovnost, odgoj i ustrojstvo zajednice.
Gospodin je s. Juditu obdario brojnim talentima koje je ona marljivo i savjesno razvijala i ugrađivala u zajednicu. Život i rad s. Judite teško je obuhvatiti i izdvojiti ono što joj je od brojnih područja djelovanja bilo najbliže. Ipak u njezinom svekolikom djelovanju bila je primjetna ljubav prema Božjoj riječi, liturgiji i franjevačkoj duhovnosti. U suradnji s Božjom milošću, kroz rad u više dimenzija: socijalnu, odgojnu i dušebrižničku, s. Judita je ostvarila svoj poziv života posvećenog Bogu, na korist Crkvi i narodu ostavljajući za sobom prepoznatljiv trag. Vjerujemo da će Gospodin kojemu je odano služila znati nagraditi njen trud i uvesti je u puninu zajedništva sa svim svetima.
Počivala u miru Božjem!
