Školske sestre franjevke

S. Jozefa Ivanka Lučić

Sestra Jozefa, krsnim imenom Ivanka, rođena je 20. listopada 1956. u Aržanu od oca Joze i majke Marije-Ljubice, rođene Stipović. U obitelji je bila druga od petero djece, dva brata i tri sestre. Škrta zemlja u Podjarmu i potreba da se prehrani obitelj nagnala je roditelje da poput mnogih iz tog kraja pođu na rad u Njemačku. O djeci je brinula baka koja ih je odgajala u odgovornosti, samostalnosti i čvrstoj vjeri. Koliko su djeca bila samostalna govori i činjenica da su Ivanku, kad se s petnaest godina odlučila za samostan, jer su roditelji bili u Njemačkoj, u Sinj dopratile njezine sestre – jedna malo starija, a druga mlađa od nje.

Ivanka je u kandidaturu primljena 24. kolovoza 1971. godine u Splitu. Kroz vrijeme kandidature pohađala je srednju ugostiteljsku školu. U postulaturu je primljena 1. prosinca 1974., a u novicijat 3. listopada 1975. godine. Prve redovničke zavjete položila je 3. listopada 1976., a doživotne 25. srpnja 1981. u Splitu.

Nakon položenih prvih zavjeta, 1976. godine s. Jozefa je poslana u Sinj u Franjevački samostan u službi kuharice. Iz Sinja 1980. vraćena je u Split u lovretsku kuhinju gdje ostaje četiri godine. Godine 1984. odlazi u kuhinju Franjevačkog samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu. U sestrinskoj kući, u Istarskoj ulici u Zagrebu djeluje od 1987. do prosinca 1993. gdje vrši službu kućne predstojnice i skoro cijelo vrijeme kuharice. U Zagrebu ju je zateklo imenovanje ekonomom Provincije (1992.-1998.).

Kako je u to vrijeme započela gradnja samostana na Jordanovcu, ostala je još jednu godinu u Zagrebu i pratila radove. Nakon denacionalizacije i prijenosa zgrade Doma za starije i nemoćne osobe na Lovretu u vlasništvo Provincije 1994. godine, s. Jozefa uz službu ekonome Provincije preuzima i dužnost voditeljice prehrambeno-tehničke službe u Domu koju zauzeto obavlja sve dok su joj fizičke snage dopuštale. Dom je doživljavala kao vlastitu kuću, a njegove korisnike i djelatnike kao svoju obitelj, brižno pazeći da se radi odgovorno i savjesno.

Od 2010. do 2016. godine s. Jozefa je vršila službu zamjenice provincijske predstojnice. Zajednica je prepoznala njezinu sposobnost i smisao za organizaciju pa je u dva navrata bila zamjenica kućne predstojnice i ekonoma lovretske zajednice. S. Jozefi nikada nije bilo teško raditi. Za zajednicu je bila kadra sve učiniti. Osobito je bila sretna kada bi se nešto slavilo, obnavljalo ili gradilo i kada bi svojim kuharskim umijećem pridonosila provincijskim događanjima. Nakon radnog vremena u Domu nesebično bi nastavila raditi u kući kao da je dan tek počeo. Znala je razveseliti i iznenaditi druge sestrinskom dosjetljivošću.

S. Jozefa je voljela svoju obitelj kojoj je bila uporište, u radosti i žalosti. Radovala se svakom njihovu uspjehu, a žalostila kada nešto nije bilo dobro. Obitelj je u njoj imala veliku podršku i povjerenje.

Briga za druge, osobito siromašne i potrebite bila je njezina vrlina. Pedeset i dva puta, kao dobrovoljni darivatelj, dala je svoju krv drugima. Kao osoba jakog karaktera, znala je zaštititi tuđu ranu i biti blizu kad je osjećala da to treba biti. 

Bolest ju je zatekla u punoj snazi, prije dvije godine kada je podvrgnuta teškom operacijskom zahvatu. Uvjerena da može pobijediti bolest, nakon terapije i oporavka, vraća se na posao. Ponovno aktiviranje bolesti prije nekoliko mjeseci teško je prihvatila. Do zadnjeg se nadala da joj se može oduprijeti. U bolesti nije željela da drugi uz nju pati, pa je i u najtežim trenucima govorila da je dobro iako je bol bila vidljiva na njezinom licu.

S. Jozefa je redovito posjećivala bolesne i nemoćne sestre na bolesničkom katu. I sestre su nju rado posjećivale, bdjele i molile zajedno s njom do zadnjega časa. Pri punoj svijesti oslobodila se ovozemaljskih muka i preselila u vječnost u šezdeset petoj godini života i četrdeset šestoj redovništva 24. veljače, u osvit srijede, dana posvećena sv. Josipu kojega je s posebnom naklonošću častila. Zajedno sa sv. Pavlom znamo da ako se naš zemaljski dom, šator taj, razruši, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan, na nebesima (2 Kor 5,1) te vjerujemo da će ispaćeno tijelo s. Jozefe snagom Kristova uskrsnuće biti preobraženo.

Pokoj vječni, daruj joj, Gospodine!