U župnoj crkvi u Kaštel Sućurcu, 24. siječnja 2025. upriličeno je euharistijsko slavlje za dr. Antu Alfirevića, svećenika i isusovca, koje je predvodio župnik don Ivan Delić. Nećakinja don Ante, Andrica Alfirević (s. Asumpta), bila je članica Družbe školskih sestara franjevaka, stoga na misi, uz vjernike koji mu odaju počast i prisjećaju se njegovog doprinosa zajednici, redovito sudjeluju i sestre s Lovreta.
Govoreći o dr. Alfireviću, istaknutom kulturnom djelatniku, filozofu, književniku i sociologu, don Ivan je posebno istaknuo i njegovo djelovanje i zalaganje za jedinstvo hrvatskog naroda. Nakon svete mise, ispred spomenika dr. Ante Alfirevića položeno je cvijeće i svijeće Udruge Podvorje. Sestre franjevke molile su prigodnu molitvu.
Anton Ante Alfirević rođen je 26. siječnja 1875. g. u Kaštel Sućurcu od majke Andrice Jerkunice i oca Grge Alfirevića, težaka. Pučku školu pohađao je u svom rodnom mjestu, a nakon toga školovanje nastavlja u Splitu gdje 1894. g. maturira na ‘c. k. velikoj gimnaziji’. Na rimskom kolegiju Germanicum 1902. je stekao doktorat iz filozofije i teologije. Godine 1901. zaređen je za svećenika, a od 1902. je duhovnik u biskupskom sjemeništu u Splitu. Od 1903. do 1919. bio je kateheta i profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu.
Godine 1919. ulazi u isusovački red i prelazi u Zagreb. Tu je od 1929. do 1936. bio superior isusovačke rezidencije. Prelazi u Sarajevo 1937. gdje je bio profesor na Vrhbosanskoj bogosloviji do 1941., da bi potom prešao opet u Zagreb, gdje je do 1944. bio rektor Nadbiskupskog sjemeništa i ravnatelj Nadbiskupske klasične gimnazije. Umro je u Zagrebu 17. siječnja 1945. g.
Potaknuo je, osnovao i uređivao nekoliko časopisa filozofsko-teološkog profila: ‘Hrvatska straža’, ‘Dan’, ‘Život’. Istaknuo se i svojim književnim i prevoditeljskim radom. Osim niza članaka i rasprava napisao je i roman ‘Kroz trnje ovoga svijeta’ (1904./05.), te više knjiga, kao što su, npr. ‘Odakle živuća bića’ (1904.), ‘Euharistijski kongres’ (1923.), ‘Svetost crkve u 20. vijeku’ (1929.), ‘Sv. Ćiril i Metoda, slavenski apostoli’ (1935.), ‘Bliže k Bogu’ (1938.) itd. Svojim brojnim člancima surađivao je i u drugim časopisima: Prosvjeti, Katoličkom listu, Vrhbosni, Kršćanskoj školi i dr. Raspon tema kojima se bavio je bio iznimno širok: književnost, teologija, filozofija, moral, psihologija, arheologija, školstvo, politika – na tom planu je dosljedno zastupao pravaške ideje – ples, mediji, katolički tisak i dr.
preuzeto s: https://www.portal. hr
