U provincijskom središtu na Lovretu, od 28. studenoga do 1. prosinca 2024. godine, održan je međuprovincijski seminar za postulantkinje i novakinje. Sudjelovale su novakinje i postulantkinje Mostarske, Argentinsko-urugvajske i naše Provincije s odgojiteljicama s. Slavicom Barbarić, s. Marijanom Selak i s. Nedjeljkom Milanović-Litre. Seminar na temu Rasti u zrelosti kroz izazove i milosti predvodila je s. Mirjam Peričić, članica dominikanske Kongregacije svetih Anđela čuvara.
U uvodnom izlaganju s. Mirjam je naglasila kako je novicijat ključno razdoblje u redovničkom životu te je od velike važnosti da osoba koja se priprema za posvećeni život bude psihološki, emocionalno i duhovno zrela, sposobna za život u zajednici te da se na ispravan način zna nositi s izazovima redovničkog života. Vrijeme formacije, posebno postulature i novicijata, vrijeme je intenzivnog rada na sebi, na vlastitoj osobnosti. Proces izgradnje osobnosti odnosi se na temperament koje je urođeni temelj osobnosti, karakter koji se oblikuje kroz život, identitet i zrelost. Identitet znači biti svjestan sebe, a zrelost je integracija i uravnoteženje osobnosti. Osoba se mijenja kroz odnos pun iskrene, autentične ljubavi
Nadalje, s. Mirjam je izložila ključne komponente identiteta postulantkinje/novakinje, a to su: duhovni identitet i odnos s Bogom, osobni identitet i samoprihvaćanje, redovnički identitet u vidu življenja zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, identitet unutar zajednice, duhovna borba i preoblikovanje identiteta. Sveti Franjo ostavio je snažan utjecaj na oblikovanje identiteta redovnika kroz siromaštvo i odricanje, poslušnost i poniznost, brigu za bližnje i milosrđe, kontemplaciju i jednostavnost života te praktičnu primjenu evanđeoskog života. Na zanimljiv način predstavljene su nam vrste zrelosti i zapreke s kojima se trebamo suočiti kako bismo napredovale na putu sazrijevanja. Formacija kao proces osobnog sazrijevanja zahtijeva rad na emocionalnoj zrelosti i na integraciji emocionalne i duhovne dimenzije. U rastu također veliku ulogu ima autentičnost i unutarnja sloboda, zatim zajednica kao prostor rasta te spremnost na suočavanje s krizama i nesigurnostima. Redovnički život je zahtijevan i iziskuje cjelovitu zrelost u više ključnih područja kako bi se mogao autentično živjeti svoj poziv i služiti zajednici. Tijekom formacije potrebno je uspostaviti vlastiti odnos s Bogom, razviti svoj „ja“ te shvatiti da su zapreke dio našeg puta rasta i sazrijevanja. Ono što na tom putu stječemo potrebno je, na prikladan način, integrirati u zajednicu. Svaka od nas odgovorna je za svoju formaciju. Božju volju za sebe možemo spoznati samo onda kada se trudimo Boga upoznati. Indikator dobre odluke je unutarnji mir, a za dobru odluku potrebna je otvorenost Bogu, poniznost i molitva.
Zajedničkim radom u skupinama imale smo priliku bolje upoznati sebe: uvidjeti svoje dobre strane koje trebamo njegovati i one loše na kojima trebamo raditi. Posvijestile smo sebi kako ranjivost otvara put Božjoj milosti i kako, upravo kroz vatru i zapreke, naša osobnost jača. Bog računa s ljudskom slabošću ali i s ljudskom slobodom. On vjeran uvijek ostaje, a mi se trebamo pitati jesmo li mu vjerni kada je svjetlo, ali i kada je tama. Stalna duhovna borba i rast u zrelosti kroz izazove i milosti svakodnevice dovode do duhovne plodnosti koja se očituje u prenošenju darovanoga i stečenoga budućim generacijama. Samo redovnica koja cijelim svojim bićem pripada Bogu, može Boga donositi drugima.
Susret smo završile obilaskom starog grada Trogira, trogirske katedrale, franjevačkog samostana na Dridu, a posjetile smo i trogirske sestre benediktinke. Zahvalna sam s. Mirjam i sestrama koje su nam omogućile ovaj susret u nadi da će nam svima biti na korist i duhovnu izgradnju.
Valentina Sitaš, postulantkinja
