Od 15. do 17. studenoga 2024. godine, u samostanu sv. Josipa u Tučepima održan je međuprovincijski seminar za sestre s privremenim zavjetima. Sudjelovalo je 11 sestara s privremenim zavjetima sa svojim odgojiteljicama iz Mariborske, Mostarske, Bosansko-hrvatske i naše Provincije. Seminar pod naslovom Od Kristovih rana do Franjinih stigmi predvodio je fra Miro Jelečević, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Fra Miro nas je uvodno potaknuo na promišljanje o značenju i povezanosti Kristovih i Franjinih rana. Franjo, kojega ponekad zovemo i Drugi Krist, težio je u svemu postati kao Onaj koga je ljubio te se trudio potpuno suobličiti Njemu. Plod te težnje Franjine su stigme, znak povezanosti i blizine Franje i Krista. Svoje razmišljanje o Kristovim ranama i Franjinim stigmama fra Miro je podijelio na tri dijela govoreći o ranama nogu, ruku i srca.
Noge simboliziraju društvene veze i komunikaciju. I u tjelesnom smislu one su od velikog značenja: čovjek zdravih nogu stoji uspravno u svom dostojanstvu te slobodno bira svoje putove. U religioznoj simbolici čovjek može hodati pravim putem, opsluživati zapovijedi, a može ići i putovima koji nikamo ne vode. U Isusovom navještaju noge su također važne, one ga nose ljudima. Isus je čovjek za druge, liječi uzete, slijepe i nijeme, iscjeljuje njihovu nemoć i oslobađa ih izolacije. Noge i hodanje darovani su nam za praktično služenje drugima. Franjo je služenje shvatio kao naviještanje Isusa Krista. Naime, on sebe vidi kao glasnika koji nosi vijest o Božjoj ljubavi te prigrljuje svoj križ idući za Isusom. Njegove ranjene noge znak su prihvaćanja puta koji mu je Bog namijenio.
Simbol ruku je dvojak; one predstavljaju djelovanje i vladanje, naglasio je fra Miro. Kroz svoje ruke prelazimo na druge, produžujemo se u prostoru. Bog puni naše prazne ruke svojim darovima očekujući da one budu otvorene za druge kako bi i oni, po nama, mogli primiti njegovu milost. Isusove ruke, naizgled obične, ljudske ruke, bile su najneobičnije u ljudskoj povijesti: donosile su promjenu, otvarale oči i uši, blagoslivljale ljude… Franjo je svoje ruke također stavio u službu drugima, ozbiljno i ustrajno radeći popravljao crkvu i trudio se oko dobra.
Naposljetku, govoreći o srcu, fra Miro je istaknuo kako je ono u mnogim religijama i kulturama važan simbol. U židovskoj i kršćanskoj tradiciji srce je središte osobe: mjesto osjećaja, želja, intuicije, opažanja i odluka. Središte Franjinog života je Bog iz čijeg srca izlazi ljubav i milosrđe. Mi sami gospodari smo našeg srca i sami odlučujemo što će biti u središtu našeg bića i života. Odgovornost je to koja nas obvezuje na budnost i trajnu brigu oko čistoće vlastitog srca.
Ovaj trodnevni susret završili smo posjetom svetištu u Vepricu gdje smo, u osobnoj molitvi, svoja srca i svoj put nasljedovanja Krista povjerili zaštitnici franjevačkog reda, našoj i Isusovoj Majci.
s. Gisele Cirhuza Bachiyunjuze
