U subotu 30. studenoga 2024., nas tridesetak hodočasnika, u pratnji s. Darije Bota, uputilo se u Međugorje.
Naša prva postaja, po dolasku u Međugorje, bila je Brdo ukazanja na koje smo se u molitvi željeli popeti i prikazati Majci Nebeskoj svoje brige i zavjete. Moleći i penjući se razmišljala sam o simbolici penjanja. Svi žele doći do mjesta ukazanja no putevi su različiti. Svatko bira drugu putanju, svoj vlastiti put i korak po korak stiže do cilja. Na mjestu ukazanja vladala je svečana tišina i ozračje duboke molitve. Mir i milina kao da su se pretakali u svaku dušu. Na licima hodočasnika odražavala se radost susreta s Majkom, iskustvo ljubavi i prihvaćanja koje preplavljuje dušu.
Popodne je bilo predviđeno za osobnu molitvu i svetu ispovijed, a potom je uslijedilo večernje euharistijsko slavlje. Uoči prve nedjelje došašća propovjednik nas je pozvao da budemo budni, te da, svjesni svoje prolaznosti, ne dopustimo da nam svakodnevne brige otežaju srce. Nakon svete mise zadržali smo se u molitvi pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Molitva na različitim jezicima svjedočila je kako vjera prelazi geografske i sve druge granice povezujući ljude u Duhu. Primivši blagoslov, ispunjeni i obnovljena srca, uputili smo se u Split.
Iako je hodočašće trajalo samo jedan dan, dojmova i emocija bilo je napretek. Hvala s. Dariji, organizatorici puta i svim hodočasnicima. Osobito hvala Majci Božjoj na svim milostima koje smo primili.
Neka ovaj mir i ljubav koje smo osjetili u Međugorju, dugo grije našu dušu i oplemenjuje nas i naše bližnje.
Maja Kandijaš Plejić
