Sestre jubilantkinje naše Provincije, koje su svoje redovničke jubileje proslavile 2024. i 2025. godine te one koje će ih proslaviti 2026. godine hodočastile su od 7. do 13. rujna 2025. u Asiz i Rim.
Put nas je preko Jadrana, mirnim morem, vodio najprije u kolijevku franjevaštva, živopisni Asiz, gdje smo posjetile najvažnija franjevačka svetišta: Baziliku sv. Franje, Porcijunkulu i Baziliku sv. Klare. Imale smo milost posjetiti grob Božjeg influencera Carla Acutisa u crkvi Svete Marije Velike, Svetištu Odricanja, samo dan nakon njegove kanonizacije. Hodajući pločnicima asiških ulica, na mjestu gdje je niknulo franjevaštvo, iznova smo proživljavale radost pripadnosti velikoj franjevačkoj obitelji.
Ostali dani hodočašća bili su predviđeni za posjet Rimu, što u ovoj Jubilarnoj godini ima posebno značenje. Naše prvo odredište bila je prva crkva u povijesti javno posvećena, Bazilika sv. Ivana Lateranskog, nama posebno draga zbog toga što u kapeli sv. Venancija čuva spomen i moći Solinskih mučenika. Za nas osobito dojmljiv bio je susret s papom Lavom XIV. na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra. Ni kiša koja je cijeli dan uporno padala nije pomutila radost, osjećaj blizine i crkvenog zajedništva koji nas je prožimao. Obišle smo i Španjolske stube gdje papa svake godine časti Gospu Bezgrešnu kod kipa Blažene Djevice Marije na uspomenu na njezino Bezgrešno začeće kao i Baziliku sv. Pavla izvan zidina sagrađenu iznad groba apostola Pavla. Posljednjeg dana, nakon razgledavanja katakombi sv. Kalista uputile smo se prema poznatom hodočasničkom mjestu, velikom marijanskom svetištu u Loretu koje u bazilici čuva čudesno prenesenu Nazaretsku kućicu Svete Obitelji. U upoznavanju Asiza i Rima svih ovih dana od dragocjene pomoći bilo nam je bilo stručno vodstvo vodiča tumača, gđe Anđele Jeličić Krajcar koja je naglasak stavljala na bitne detalje svetih i znamenitih mjesta.
Naše je hodočašće bilo ispunjeno međusobnim zajedništvom, molitvom i pjesmom kao i susretima s našim sestrama Hrvaticama u Rimu kojima zahvaljujemo na gostoprimstvu i sestrinskom zajedništvu. Posebno dobrodošlo osjećale smo se i u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima koji, usred Rima, stoljećima čuva uspomene na Domovinu. Zahvalne Bogu za sve proživljeno svojim kućama vratile smo se prepune dojmova i uspomena.
s. Lj. M.
