Duhovne vježbe za kandidatkinje naše Misije u DR Kongu održane su sredinom lipnja u Nyantendeu, u franjevačkoj kući odgoja. Sudjelovalo je nas petnaest kandidatkinja i jedna postulantkinja. O temi Emaus – put oblikovanja duhovnih zvanja govorio je odgojitelj fra Popaul Sumahili, OFM.
Osnovna tema podijeljena je na četiri podteme: sudionici Emausa, slušanje Božje riječi, Blažena Djevica Marija kao uzor slušanja i uloga euharistije na našem odgojnom putu. Voditelj se služio Svetim pismom, osobito evanđeljem po Luki te crkvenim dokumentima.
Govoreći o sudionicima, hodočasnicima Emausa, fra Popaul je naglasio kako i mi, poput njih, često sumnjamo i bojimo se onoga što donosi sutra. Strah se javlja kad razmišljamo isključivo na ljudski način. Ali mi kršćani, moramo se sjetiti i uvijek se vraćati na ono: sve prepustiti Bogu. Za kršćane nada je budućnost obećana po Kristu, stoga on uvijek treba biti u središtu.
Mjesto Emaus možda se ne može točno zemljopisno lokalizirati, ali u duhovnom smislu to je mjesto susreta s Kristom. Jedan od dvojice putnika za Emaus zove se Kleofa dok se drugom ime ne spominje, što znači da to mogu biti ja, odnosno, bilo tko od nas. Razočaranost učenika na putu za Emaus poziva i nas da se preispitamo, pročistimo svoje ciljeve i želje. Zašto slijedim Krista? Gdje želim da me odvede?
Slušanje Božje riječi nas oslobađa, naglasio je voditelj te od nas traži nutarnju pripravnost koja proizlazi iz slušanja njegove riječi. Ta riječ oslobađa od svakog zla, jer ona je snaga koja proizlazi iz Krista (Iv 1,1). U Lukinom evanđelju Gospodin pokazuje svojevrsno razočaranje u svoje apostole jer ga nisu razumjeli dok je bio s njima (Lk 24, 25-26). A onda počinje naučavati, tumačiti Pismo. Nakon pouke pokušava ostaviti učenike, provjeravajući njihovu zrelost i odgovornost. Ipak oni ne htjedoše da ih ostavi, jer u Njemu su konačno pronašli svjetlo i otkrili Njegovu vrijednost. Kad nas je strah, kad sumnjamo, kad smo u neprilici – potrčimo lsusu, on će nam dati snagu i radost. Dopustimo biti dotaknuti njegovom rukom, jer on je prijatelj koji govori od srca srcu, poučio nas je fra Popaul.
U trećoj podtemi voditelj nam je za uzor slušateljice i najbolje odgajateljice predstavio Blaženu Djevicu Mariju. Ona nam pokazuje kakav mora biti učenik, nasljedovatelj Kristov. Učenici su na putu za Emaus slušali i razumjeli ali su ostali sumnjičavi, nevjernici. Trebalo je da Krist uskrsne, da im se prokaže kako bi povjerovali i svijetu pokazali svoju vjeru. Marija na anđelovu riječ prihvaća vršiti volju Gospodinovu. Marija je Majka nade, naš uzor. Ona je svojim pristankom velika pomoć svima nama u današnjem izgubljenom svijetu željnom primjera. Prihvaćanjem anđeoskog poziva, izgovarajući svoj Fiat, ona nas uči da je naša nada samo u Bogu koji uvijek ostaje vjeran.
U završnom dijelu duhovnih vježbi fra Popaul nam je govorio o važnosti euharistije u našem svakodnevnom životu. Važno je blagovati Kruh za euharistijskim stolom, ali isto tako važan je i obiteljski stol: dobro raspoloženje, iskrenost, jednostavnost i sve ono što čini dragocjene trenutke zajedništva. Kao što su učenici prepoznali lsusa, tako ga danas i mi prepoznajemo, u lomljenju kruha i u zajedništvu. Naše su nam susestre, kako nas uči sv. Franjo, Božji dar, stoga ih trebamo prihvaćati u ljubavi. Na kraju nas je voditelj potaknuo da se u svim našim problemima i nedaćama utječemo Majci Mariji, našoj zaštitnici i našoj nadi.
Zahvaljujemo našoj dragoj zajednici koja nam je omogućila ovo milosno vrijeme susreta s Gospodinom. Hvala i našem fra Popaulu koji nas je brižno nastojao uvesti u otajstva vjere kao i sestrama koje su tijekom duhovnih vježbi brinule o nama. Neka sve bude na slavu Božju!
Kandidatkinje
