Ako tražite prirodu po mjeri meditacije, krenite put Blidinja.
Ako tražite neku oazu za dan pustinje, produžite do podnožja Čvrsnice.
Ako tražite komadić Franjinoga mira, pođite svakako u Masnu Luku.
U potrazi za nekim prikladnim mjestom održavanja duhovne obnove na završetku radne godine, za kojeg se ne sjećam kako je i tko je do njega došao, prijedlog je bio Masna Luka. Najbliža odrednica destinacije, za one kojima je zvučala nepoznato, bio je park prirode Blidinje. E, to je zazvučalo sasvim poznato, kako po čuvenju tako i po oživjelom sjećanju. Ljepota prirode odmah je zaiskrila i zapalila želju da se tamo zaputimo zajedno s don Augustinom Radovićem kako bismo u tom okruženju slavile svetu misu i imale zaključno predavanje.
Bio je to pogodak usridu i to višestruki: destinacijski, tematski i duhovnički. Pa krenimo redom, otraga.
Duhovnik don Augustin i ovaj je put bio na visini prihvaćenoga zadatka. Zapravo, i više od toga, uostalom kao i do sada. Kao neki otkriveni dragocjen biser čuvamo ga za zajednicu i ne damo mu, već nekoliko godina zaredom, da nam pobjegne. No čini se da on to i ne želi, jer godišnje rado prihvaća vođenje nekoliko mjesečnih duhovnih obnova, govoreći da i sam uz naše teme raste. Sreća je, i naša i njegova, da želi rasti i to u redovničkim sferama i franjevačkim temama. Nije redovnik, ali garantiramo da je u njemu duh redovnika prepoznatljiv. Veli često da mi bolje od njega poznajemo Franju, a vjerujte da nas svaki put zadivi svojim detaljnim istraživanjem i upoznavanjem toga važnoga i nezaobilaznoga Sveca, kako ga je ovaj put nazvao, kad god se ozbiljno promišlja o duhovnosti, vjeri i Crkvi.
Tema Sanjam o komadiću Franjine Crkve koju nam je izlagao tako nam je dobro sjela te smo, što zbog pregršt ponuđenih misli, što zbog želje za osobnom preobrazbom i preobrazbom Kristove zajednice, otvorenih očiju sanjale. Naziv teme zapravo je dio pjesme J. Schwarza koju svesrdno preporučujem pročitati, sve ako vam je i sasvim poznata, jer je rudnik plemenitih snova i detektor krute stvarnosti. Iz riznice osobnog razmatranja iste don Augustin je iznio da smo svjedokinje „opipljive Božje ljubavi na zemlji te da već sada i ovdje na otajstven način uprisutnjujemo komadić Neba“. „I ne zaboravimo“, istaknuo je: „današnji svijet, iako na oko izgleda nezainteresiran za božansku stvarnost, traži od nas, posebno od Bogu posvećenih osoba: Pokažite nam Boga! Ne trebamo mi ništa dokazivati, dovoljno je poput sv. Franje tako živjeti“, a prije toga skupa s njim i po njegovu Crkvu sanjati. Pozvao nas je da po apostolatu uporno unosimo Svečev san u svoj svagdan te da ostanemo svijetu nasušno potrebna evanđeoska sol i svjetlo. Posviješćujući opasnost pretvaranja apostolata u aktivizam, osobito je isticao važnost redovničkog zajedništva i budnosti u franjevačkoj duhovnosti, jer to su nezaobilazna sredstva po kojima Franjin san pretvaramo u zbilju i donosimo plodove obilate, Bogu mile a narodu Božjem potrebne.
Povlačenje u osamu najbolji je način poniranja u vlastitu nutrinu, oživljavanja davno zapretanih plemenitih redovničkih snova i njihovo stavljanje na svjetlo dana, kako bismo se raščistili od natruha aktivizma, neslanosti života i izblijedjelih ideala, o čemu bi i Franjo imao što reći. Masna Luka, Franjevačka kuća molitve izvrsno je mjesto za sve navedeno. U ovaj centar duhovnosti ljudi rado dolaze, kako nam je posvjedočio fra Josip Vlašić voditelj Franjevačke kuće i jedan od dvojice fratara koji poslužuju ovu kapelaniju Masna Luka – Polja Sv. Ilije Proroka. Ma kako i ne bi, kad je ovo oaza mira, duha, molitve…; mjesto pogodno za snove i stvaranje odluke za njihovo ozbiljenje.
Boga se i vlastitu nutrinu podno planine, gdje se Luka smjestila, jasnije čuje jer zaglušna buka i vreva ondje nemaju pristanište. Tamo dolaze oni koji se od istih žele otisnuti. Kao što je Ilija porok prepoznao Božji glas u lahoru, ili kao što je Franjo, tragom primjera Isusovog plodnog povlačenja u osamu, tražio prirodne oaze za smirenje duha u Bogu i tamo vjerojatno usnio san o Isusovoj Crkvi, poželjele smo se vratiti u Masnu Luku. Držimo za riječ fra Josipa da će u dogledno vrijeme u tom centru duhovnosti organizirati i voditi duhovne vježbe za redovnice. Njegov je plan, kao neki san koji čeka da se ostvari, zasad na razini želje. Svidio nam se taj san, podržale ga i obećale da ćemo tada doći.
Neka nam ovi snovi postanu stvarnost.
s. Natanaela Radinović
