U vidu dobre duhovne pripreme za slavlje Božića na treću nedjelju došašća, 17. prosinca, organiziran je dan duhovne obnove za sestre naših triju zajednica: Bukavu-Nguba, Bukavu-Muhungu i Nyantende. Konferencija redovnica i redovnika u Bukavuu organizira mjesečnu duhovnu obnovu za sve redovnice i redovnike u duhovnom centru „Amani“ svake treće nedjelje u mjesecu na kojima naše sestre redovito sudjeluju. No, ovaj put smo se odlučile za našu duhovnu obnovu kako bismo se u intimnijem okruženju što bolje pripremile na put obraćenja koji vodi do Betlehema.
Tema ove duhovne obnove, koju je predvodio otac Cyrille, bila je obraćenje. Uz predavanje, imale smo prigodu za svetu ispovijed, a bilo je vremena i za osobnu molitvu.
U svom duhovnom nagovoru svećenik nam je predstavio put grijeha i obraćenja preko dva biblijska teksta: onog o Davidovom grijehu ( 2 Sam 11, 1 – 12,14) i prispodobe o izgubljenom sinu (Lk 15,1-32). Iako su nam tekstovi već jako dobro poznati uvijek se iznova iznenadimo otkrivajući u njima nešto novo.
Tumačeći biblijski tekst o Davidu i njegovom putu u grijeh naglasio je kako je potrebno znati svoju slabost kako bi se navrijeme mogli oduprijeti grijehu. Naime, dok su njegovi ratnici bili u boju, David je besposlen šetao, otvarajući time put grijehu. Bijeg od odgovornosti, neprihvaćanje počinjenog grijeha i želja za njegovim prikrivanjem kako bismo sačuvali naše dobro ime vodi nas, kao i Davida, u novi grijeh. Potreban nam je netko kao prorok Natan da nam probudi svijest i otvori oči kako bismo spoznali naš grijeh. U tom vidu naglasio je važnost sestrinske opomene u našim zajednicama.
Govoreći o prispodobi o izgubljenom sinu iz Lukinog evanđelja u nekoliko je crta predstavio grijeh mlađeg i starijeg sina te slugu. Mlađi sin je sagriješio odvajajući se od oca i zajednice, želeći biti neovisan od drugih dok je grijeh starijeg sina grijeh dvoličnosti, ljubomore, mržnje i ljutnje. Grijeh slugu sastoji se u poticanju drugih na ljutnju, mržnju, ljubomoru.
Ni mi, Bogu posvećene osobe, nismo sačuvane od napasti grijeha. Stoga nam je potrebno biti na oprezu i bdjeti nad sobom, svojim slabostima i manama. Ukoliko smo ih svjesne, protiv njih ćemo se uspješnije boriti i teže upadati u grijeh. A grijeh nije neoprostiv. Milosrđe Božje je veće od svih naših grijeha i stoga nas je svećenik potaknuo na sakrament pomirenja s Bogom. Ovog smo dana to imale mogućnosti ostvariti u miru i sabranosti, bez žurbe i napetosti.
Duhovno sabiranje završile smo euharistijskim slavljem, a potom i druženjem za sestrinskim stolom.
s. Bernadette Nsimire Rubenga
