Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25,40)
Iako je odgoj mladeži bio prvotna djelatnost Družbe, okolnosti Prvoga svjetskog rata bile su izazov da se Školske sestre franjevke posvete i njezi bolesnih.
Rad u sanatoriju na Lovćenu u Crnoj Gori od 1927. do 1932. godine početak je djelovanja sestara Splitske provincije u podvorbi bolesnika. S vremenom su sestre preuzimale rad u zdravstvenim ustanovama u Kninu, Zagrebu, Splitu, Zadru, i Dubrovniku. Iako u početku bez prikladne osposobljenosti, sestre su svojom marljivošću i samoprijegorom stekle povjerenje bolničkog osoblja i bolesnika. Uz rad su se stručno osposobljavale a broj zaposlenih sestara u zdravstvu je rastao. Odlaskom sestara u mirovinu ili preuzimanjem drugih dužnosti, broj se smanjivao.
Za vrijeme Domovinskoga rata sestre koje su radile u bolnici u Kninu, našle su se u veoma teškom okruženju, prijetilo im se smrću te su bile prisiljene jedna po jedna napustiti grad Knin. Svakodnevno bombardiranje i opća opasnost nije spriječila sestre u Zadru i Dubrovniku odlaziti na posao u bolnicu i po cijenu vlastitoga života. Znale su danima ostati u bolnici jer zbog granatiranja nije bilo moguće dolaziti kući. U splitsku bolnicu su pristizali ranjenici sa svih strana te sestre odjednom postaju kirurške sestre i zbrinjavaju ranjenike. A na prvoj crti bojišnice duže vremena djelovala je jedna sestra u sanitetskoj službi zadarske bolnice.
Šezdesetih godina prošloga stoljeća sestre su počele djelovati u domovima za starije i nemoćne osobe. Dom u Splitu na Lovretu sagrađen je 1961. godine na nacionaliziranom dijelu samostanskoga vrta. Od početka u Domu rade naše sestre. Uspostavljanjem slobodne države Hrvatske, sestrama je povjereno upravljanje Domom, a zgrada je predana u vlasništvo Provincije. Službom za pomoć i njegu u kući, sestre su proširile skrb za starije i nemoćne osobe izvan Doma, u njihovim kućama.
Sestre su također vodile brigu o njezi bolesnih i starijih svećenika u franjevačkom samostanu u Omišu (1978.-2015.) i u Splitu na Poljudu (1994.-2008.).
Niz godina sestre su djelovale u Domovima u Njemačkoj: Kreispflegeheim u Geisingenu za osobe s posebnim potrebama od 1969. do 1971. godine; Rupert Mayer Heimu u Bad Tölzu od 1968. do 1991.; Marienheimu u Glonnu od 1966. do 2020. godine.
Socijalno-karitativno djelovanje sestara seže u 1909. godinu otvaranjem sirotišta u Imotskome; potom skrbe za siromašnu djecu u Zakloništu u Dubrovniku, a tijekom Drugoga svjetskoga rata za izbjegličku djecu u Brelima kod Makarske. U provincijskom središtu u Splitu i na pojedinim podružnicama otvarale su pučke kuhinje i brinule se o izbjeglicama i prognanicima.
Šezdesetih godina prošloga stoljeća sestre preuzimaju socijalno-karitativni rad u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj, spremne na uslugu u rješavanju socijalnih problema hrvatskih iseljenika.
Na karitativno-socijalnom polju sestre su bile posebno angažirane za vrijeme Domovinskoga rata vodeći brigu o izbjeglicama i prognanicima, a poslije rata radeći s udovicama poginulih branitelja i ratnim stradalnicima.
Trenutno dvije sestre djeluju u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije, a jedna sestra u Centru za socijalnu skrb u Splitu.
