Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka. (Sir 1,1)
Već dolaskom u Split 1904. godine, sestre su nastojale odjelotvoriti karizmu Družbe – odgojni rad s mladima. Nastanjene uz crkvicu Sv. Ciprijana, iako u tijesnom prostoru, počele su poučavati djevojke u ručnom radu i stranim jezicima. To je trajalo kratko jer uvjeti nisu bili prikladni. Useljenjem u novosagrađeni samostan na Lovretu, godine 1914. sestrama se ostvario željeni san. Otvorile su Djevojačku školu poljodjelstva i kućanstva, prvu takve vrste u Dalmaciji. Godine 1935. škola je dobila pravo javnosti i nazvana Domaćinska škola školskih sestara. Gotovo četiri desetljeća odgajala je i osposobljavala djevojke i žene za vrijedne domaćice. Godine 1945. ZAVNOH je ukinuo sve privatne škole, te je prestala djelovati i Domaćinska škola.
Od godine 1963. sestre poučavaju u Splitu u Srednjoj školi za spremanje svećenika, koja od demokratskih promjena u Hrvatskoj nosi naziv Nadbiskupijska klasična gimnazija ‘Don Frane Bulić’ te je od tada, osim sjemeništaraca, pohađaju i drugi đaci. Na poticaj naše sestre, u okviru Srednje škole za spremanje svećenika otvoren je Odjel za redovnice (1968.-1977.) kojemu je pod-upraviteljicom bila sestra. U početku je Odjel bio smješten u preuređenim gospodarskim prostorijama samostana na Lovretu. Nekoliko sestara bile su profesorice. Školu su pohađale pripravnice redovničkih zajednica u Splitu i sestre koje nisu imale srednju školu.
Devedesetih godina prošloga stoljeća nekoliko je sestara bilo zaposleno u državnim školama, ali se nije smjelo znati da su redovnice. Stvaranjem slobodne i nezavisne države Hrvatske, sestrama su širom otvorena vrata za rad u osnovnim i srednjim školama; danas djeluju uglavnom kao vjeroučiteljice.
Rad u dječjim vrtićima
Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. (Mt 19,13)
Odgojem djece sestre su započele 1908. godine u Imotskom. Mjesta djelovanja i oblici rada mijenjali su se tijekom vremena i različitih društvenih utjecaja. Sestre su uvijek iznalazile načine i mogućnosti odgajanja djece u kršćanskom duhu.
I danas se brinu o najmanjima u vlastitim dječjim vrtićima u: Zagrebu, Kaštel Lukšiću i Zadru.
Dječji vrtić “Jordanovac” osnovan je 1994. godine u sklopu samostana na Jordanovcu. Javna je ustanova koja u okviru djelatnosti predškolskoga odgoja i naobrazbe skrbi o djeci predškolske dobi. Ostvaruje programe odgoja, naobrazbe, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece u skladu s njihovim razvojnim osobinama te socijalnim, kulturnim, vjerskim i drugim potrebama obitelji.
Djelatnost Dječjeg vrtića je predškolski odgoj i naobrazba te skrb o djeci od navršenih 12 mjeseci do polaska u osnovnu školu.
Vrtić djeluje u četiri odgojne skupine – jedna jaslička i tri vrtićke.
Osim radu s djecom, posebna pozornost posvećuje se susretima i suradnji s roditeljima. U vrtiću se tijekom pedagoške godine organiziraju susreti za djecu i roditelje i to za Uskrs, blagdan sv. Nikole, Božić, Majčin dan. Ovi su susreti najčešće obilježeni euharistijskim slavljem i prigodnim programom. Uz to postoji i višegodišnja praksa organiziranja vikend duhovnih obnova za roditelje.
Početak i svršetak školske godine obilježava se zajedničkim izletom i druženjem djece, roditelja i teta iz vrtića. Uz prigodnu priredbu na završetku godine djeca koja odlaze u školu opraštaju se od vrtića.
Dječji vrtić “Jordanovac” sa sjedištem u Zagrebu matična je ustanova i ima dvije podružnice, u Kaštel Lukšiću i Zadru.
Odgojem djece u samostanu u Kaštel Lukšiću sestre se bave od 1973. godine. Osnivanjem dječjeg vrtića “Jordanovac” vrtić u Kaštel Lukšiću postaje njegova podružnica.
Vrtić skrbi o djeci od navršene treće godine života do polaska u školu. Djeluje u dvije odgojne skupine – mlađa i starija.
Dječji vrtić u Zadru započeo je radom 8. siječnja 2007. godine u sklopu novosagrađenog samostana u Arbanasima. Skrbi o djeci od navršene treće godine života do polaska u školu. Vrtić djeluje u dvije mješovite odgojne skupine.
