Povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata, od 16.-18. studenog 2024. godine pedesetak mladih iz Splita i okolice u organizaciji Studentskog katoličkog centra (SKAC-a) Split uputili su se u Vukovar uz duhovnu pratnju s. Marije Matanović.
Put je započeo u subotu u ranim jutarnjim satima, a prvo odredište bilo nam je Osijek gdje su nas dočekali i ugostili mladi iz Skac-a Osijek. Navečer smo sudjelovali na misi mladih u Rezidenciji Družbe Isusove koju je predvodio p. Ike Mandurić gdje su nam se pridružili i mladi iz Skac-a Zagreb. Poslije sv. mise čuli smo svjedočanstvo gospođe Tanje Belobradajić o ratnim strahotama koje je sama preživjela te smo čuli i priče o mladima koji su s njom tada ratovali.
Sutradan smo se uputili u Vukovar, posjetiti Memorijalni centar Domovinskog rata, spomen-dom Ovčaru te bolnicu gdje smo pobliže vidjeli i čuli o povijesti rata i njegovim posljedicama. Zastrašujuće je bilo vidjeti podrum bolnice i uvjete u kojima su ranjenici ležali. Povijest je čuvarica naroda, te upoznavanjem i sjećanjem na povijesne događaje čuvamo identitet hrvatskog naroda.
Navečer smo se vratili u Osijek gdje smo imali sv. misu, nakon čega smo otišli upaliti svijeću ispred Fiće koji je 1992. godine bio stavljen na cestu ispred tenkova JNA, a danas stoji kao umjetnička instalacija koja predstavlja otpor hrvatskog naroda prema JNA i agresoru.
U ponedjeljak u ranim jutarnjim satima pošli smo prema Vukovaru kako bismo sudjelovali u koloni sjećanja. Ove godine je organizirana inicijativa Umjesto njih, u kojoj su mladi iz cijele Hrvatske nosili bijele majice s imenima poginulih u Vukovaru, njih 2 656. U toj lijepoj gesti sudjelovali smo i mi. Bilo je vrlo dirljivo nositi ime nekoga od poginulih i pritom na ulicama Vukovara gledati ljude koji među nama traže svojeg bližnjeg. Bilo je dirljivih susreta majki, supruga, kćeri, rođakinja, braće koji su pristupali k mladima sretni što su vidjeli ime svojeg bližnjeg. Na ovaj način se htjelo odati počast svim poginulima ali i posvijestiti mladima kako ta imena nisu samo brojevi nego ljudi sa svojim životnim pričama, u što smo se i sami uvjerili u kontaktu s njihovim obiteljima.
Nakon paljenja svijeća na groblju slavljena je sv. misa za sve stradale koju je predvodio mons. Dražen Kutleša.
Hodočašće u Vukovar bilo je prožeto molitvom, zajedništvom, velikim strahopoštovanjem prema žrtvama kao i ponosom što možemo pridonijeti sjećanju na tako velike ljude koji su svoje živote bili spremni dati za ideale i za slobodnu Hrvatsku.
Zahvalna što sam mogla biti dio ove kolone sjećanja kao i za sve što smo doživjeli kroz ova tri dana, osjećam poticaj više moliti za obitelji poginulih kao i za nestale, da Bog u svojoj providnosti utješi majke koje još uvijek tragaju za svojim sinovima.
s.Marija Matanović
