Obred polaganja prvih redovničkih zavjeta bio je na blagdan Rana svetog Franje, 17. rujna 2021. godine u kapeli isusovačkog kolegija „Alfajiri“. Predvoditelj misnog slavlja bio je generalni biskupijski vikar o. Floribert Bashimbe, uz koncelebraciju 16 svećenika, od toga 7 franjevaca. Euharistijsko slavlje su uzveličali anđeoski glasovi sestara, novakinja, postulantkinja i kandidatkinja.
Ovo je dan što ga stvori za nas Gospodin, dan radosti i veselja (usp. Ps 118,24)
Ovim riječima psalmiste željela bih reći kako mi je Bog dao veliku milost koju nisam mogla ni zamisliti. Dan polaganja mojih redovničkih zavjeta je dan koji bitno obilježava povijest mog života. Radost potpunog predanja Gospodinu već me ispunjala dan ranije, ali tada mi se činilo kao u magli, kao san. Svijest da me Isus pozvao i privukao k sebi, ne zbog mojih zasluga, već iz čiste svoje milosti i milosrđa, ispunjala me posebnom milošću i radosti do suza. Želim ga slijediti i predati mu se. Isus djeluje s nama i po nama, što znači da nisam više samo ja, već sam oboružana njegovom milošću te postajem „jedno jače ljudsko biće“ od mene same. Snaga Isusove prisutnosti me ispunja i želim biti instrument u njegovoj ruci.
U radosti, ljubavi i svijesti da je moja ljubav odgovor Onomu koji me je prvi ljubio, izgovorila sam obrazac zavjetovanja s mirom u srcu, svjesna svake izgovorene riječi, bez straha, jer znam kome sam dala svoje povjerenje. Prisutnost mojih roditelja, sestara, prijatelja i poznanika me ohrabrila. Naše „kume“, dvije sestre svjedoci našeg posvećenja bile su s. Romana i s. Emilienne. Kad sam dobila redovnički veo, moje srce i sve moje biće bilo je ispunjeno silnom radošću. Kao da sam dobila krila, mogla bih poletjeti.
Ne mogu a da ne zahvalim Bogu koji me stvorio, ljubio, izabrao i pozvao. Isto tako zahvaljujem svima onima koji su mi pomogli izreći „Da“ s radošću: mojoj obitelji, redovničkoj zajednici, onima koji su me duhovno pratili i odgajali. Posebna hvala našoj odgojiteljici koja mi je pomogla rasti primjerom života i riječju koja odgaja. Hvala svim sestrama koje su srcem i dušom dale sve od sebe kako bi naše slavlje bilo svečano i za zajedničkim stolom, popraćeno pjesmom i plesom.
s. Bernardine Ntamungo
Moja hrana je vršiti volju onog koji me posla i dovršiti djelo njegovo (Iv 4,34)
Zahvaljujemo dragom Bogu za dar duhovnog zvanja kojim nas je blagoslovio. Zahvaljujemo mu za dan naših prvih redovničkih zavjeta. Posebno hvala našim sestrama koje su nam iskazale povjerenje, prihvatile nas i omogućile nam biti članicama Zajednice. A nadasve sam radosna što je „naš dan“ bio kada svetkujemo Rane sv. Frane. Od prevelike radosti koja mi ispunja srce, nemam prikladne riječi koja bi iskazala moje osjećaje. Iskrena hvala sestrama naših četiriju zajednica koje su dale sve od sebe u pripremi ovog slavlja kako bi se odvijao u radosti i miru.
Tijekom misnog slavlja mi smo slobodno, čvrstom voljom i vjerom izrekle naše potpuno predanje Bogu. Predvoditelj misnog slavlja nas je u propovijedi potaknuo na ono što je bit našeg života. Pozvao nas je slijediti Krista, slijediti njegove stope upirući stalno svoj pogled prema njegovu križu. Život nam daje mnoga iskušenja i poteškoće, a potrebno je ustrajati do kraja. Potrebno je svaki dan obnavljati svoje posvećenje Bogu, obnavljati svoju ljubav, čuvajući svijetlo Duha Svetoga koje obasjava naš život.
Ljubav sestara, roditelja, obitelji i prijatelja nas je okruživala i nosila. Svečanost koliko god bila jednostavna bila je i isto tako odlično pripremljena. Svi uzvanici su našli mjesto za našim stolom.
Ispunjala me je velika snaga prisutnosti Duha Svetoga te velika radost što mu se potpuno predajem i posvećujem. Njemu dati svu svoju ljubav, cijeli svoj život i služiti mu služeći braću i sestre, posebno one najsiromašnije našeg društva. Želja mi je hraniti moje posvećenje svakodnevnim razmatranjem Svetog Pisma kako bih mogla donositi dobro svjedočanstvo drugima. Želja mi je svjedočiti radost života po Evanđelju kako bi se i drugi mogli obratiti i otkriti milost života naše kršćanske vjere. Svjesna sam da je put dugačak i da ne cvjetaju samo ruže, da ima i trnja. Stoga se predajem u Gospodinove ruke, s povjerenjem u njegovu snagu, u Presveto Srce Isusovo i svetu providnost koja ne napušta nikoga tko joj se povjeri. Drage sestre, svjesna svoje slabosti, preporučam se i u vaše molitve.
s. Edith Rhumukuze
