Sekcija za medicinsku i socijalnu službu provincijskog Vijeća za apostolat upriličila je za svoje članice, 15. studenoga 2025., molitveni susret u Međugorju.
Uz zajedničku pobožnost križnog puta i osobnu molitvu, duhovnom obogaćenju pridonijelo je razmatranje Sv. Franjo – pjesma i život koje je sestrama izložio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš. Govoreći o nastanku Franjine Pjesme stvorova, fra Jozo je pojasnio društveni i osobni kontekst nastanka ove, zbog svoje dubine, vrijednosti i snage, bezvremenske pjesme. U vremenu i svijetu ispunjenom patnjom Franjo je i sam bio duboko obilježen njome. Primivši stigme, spušta se s La Verne gotovo slijep, krvareći iz rana tijela i duše, usamljen i pomalo razočaran smjerom kojim je Red išao. U iskustvu duboke patnje, u Franjinoj nutrini, potaknuta spoznajom Božje ljubavi, rađa se pjesma – molitva, spontana i oduševljena pohvala Stvoritelju čija se ljepota odražava u njegovim stvorenjima. Pouka je to i nama: patnja i teškoće od kojih bježimo često su za nas mjesta pročišćenja, rasta i najvećeg blagoslova, naglasio je fra Jozo. Franjo nas u Pjesmi stvorova uči još jednome: biti zahvalan. Svaki put kad izražavamo zahvalnost otvaramo oči za prepoznavanje novih Božjih milosti jer zahvalnost rađa zahvalnost kao što ljubav rađa ljubav. Upremo li pogled u Svevišnjega, postajemo u evanđeoskom smislu maleni, osobe divljenja koje prepoznaju stvarnost kao sakrament božanskoga, odraz njegove dobrote i ljepote. Stavom divljenja i začuđenosti pred veličanstvenim, poništava se naša egocentričnost, naše „ja“ biva uranjeno u Božje „Ti“, a naše riječi i život postaju trajna pohvala Bogu, zaključio je fra Jozo.
Osnažene ozračjem Božje i Marijine prisutnosti kojima ovo mjesto odiše, sestre su susret zaključile zajedničkom molitvom Večernje, hvaleći Boga i zahvaljujući Mu za ovaj milosni dan.
