U Trpnju je od 24. do 28. kolovoza održana duhovna obnova za žene naslovljena Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka.Voditeljice su bile s. Marta Škorić i s. Magdalena Višić a sudjelovalo je devet žena. Mjesto održavanja bio je sestrinski samostan u Trpnju, koji se prema prethodnom iskustvu pokazao kao poželjna molitveno-meditativna oaza.
Okosnica višednevne obnove bili su bibliolog i lectio divina uz pomoć kojih se nastojao ostvariti susret biblijske i životne priče, njihovo međusobno prožimanje i obogaćivanje. Uz dobru prethodnu pripravu i otvorenu suradnju svaka je sudionica na svoj način i svojim životnim iskustvima boli, patnje, radosti, neuništive nade, neumorne vjere i zahvalnosti nanovo pisala ili nastavljala dobro poznatu biblijsku priču, koja u značenjskom smislu uvijek ostaje neiscrpna.
Molitveni raspored bio je bogat. Tako smo zajednički molile Časosolov i franjevačku krunicu, sudjelovale na euharistijskim slavljima. Molitvom klanjanja u sestrinskoj kapeli te meditacijom uz more imale smo priliku produbljivati poruku biblijskih tekstova i uz pomoć istih bistriti pogled vjere na biblijske likove poput Abrahama, Mojsija, dobrog Samaritanca, levita, ranjenog čovjeka… Posebno iskustvo za sudionice bila je priprema za ispovijed i osjećaj oslobođenosti nakon priznanja grijeha i odrješenja. Prema njihovom kazivanju, osjećale su kao da su grijehom bile svezane a posredovanjem Kristovog opraštanja oslobođene za novi život. Ovo sakramentalno sjedinjenje s Kristom, u ispovijedi i euharistiji, središte je i smisao duhovne obnove. Vraća našemu biću prvotnu ljepotu kojom kao Božja stvorenja trebamo uvijek odisati.
Uz duhovni program kojim su sudionice bile jako zadovoljne, oduševljenje nije izostalo ni prilikom posjeta franjevačkom samostanu Gospe od Anđela u Orebiću te izleta u Dubrovnik, gdje smo posjetile naš samostan od Sigurate i upoznale se s brojnim kulturnim znamenitostima Grada.
Obogaćene svime što im je ponuđeno i za njih marljivo pripremljeno, krenule su svojim domovima pune dojmova. Među inima izdvojile su jedan koji se teško može opisati riječima, a to je prijateljsko ozračje i dobrodošlica sestara u trpanjskoj i dubrovačkoj zajednici. Majčinska briga sestara osjećala se u kuhinji, blagovaonici, kapeli, crkvi, dvorištu, vrtu, na stepenicama, terasi, jednostavno na svakom koraku i u svakom susretu.
Velikodušnost sestara, koja nam je mila i s kojom se ponosimo, zasigurno je zaslužna za izrečenu tvrdnju i želju sudionice, s kojom se i mi slažemo: „Trebalo bi opet ovako!“
s. Marta Škorić i s. Magdalena Višić
