U poslijepodnevnim satima 09. prosinca u samostanu na Lovretu održana je adventska duhovna obnova za mlade, na temu „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1,38) koju je vodila s. Marija Matanović, a sudjelovalo je dvadesetak mladih, studenata i radničke madeži.
Duhovna obnova je započela klanjanjem Presvetom Oltarskom sakramentu pred kojim je meditaciju imao studentski kapelan don Antun Mate Antunović uz glazbenu pratnju djevojaka na volini i gitari.
Nakon uvodnog meditativnog dijela uputili smo se u dvoranu, gdje je uslijedila kateheza na temu Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi. U katehezi sam započela s govorom o samom značenju riječi Advent čiji je korijen latinska riječ adventus koja je kod starih Rimljana označavala dolazak cara u grad nakon vojne pobjede, zbog čega se slavilo. Kršćani su preuzeli taj izraz za dolazak Kralja kraljeva. Postavila sam pitanje kako i na koji način se mi pripremamo za rođenje Sina Božjega, posjećujemo li samo adventske kućice ili i ispovijedaonicu? Uslijedio je kratki video o tome kako se pokušava sekularizirati današnji Advent koji sve više postaje kulturna manifestacija, a sve manje vrijeme priprave za Božić.
Kako bismo se što bolje pripremili za Božić razmišljali smo o Marijinim riječima Evo službenice Gospodnje neka mi bude po tvojoj riječi, koje je izrekla pred arkanđelom Gabrijelom kada joj je navijestio da će začeti i roditi Sina Božjega. No prije no što je rekla Evo me, Marija je postavila pitanje: kako će to biti kada ja muža ne poznajem? Dakle, Marija pita, dobiva odgovor i vjeruje Bogu. Ni mi se ne trebamo bojati postavljati pitanja Bogu i tražiti odgovore i smjerokaz za svoj život. Na Marijino pitanje anđeo joj odgovara da će začeti po Duhu Svetom. Tog istog Duha po kojem je Marija začela, Isus je ostavio apostolima, taj isti Duh treća božanska osoba, prebiva u nama i mi smo njegov hram. Jesmo li toga svjesni? Taj isti Duh želi i nas upotrijebiti i preko njega nam Bog želi progovoriti i dati nam odgovore na naša životna pitanja. Zato trebamo otvoriti svoje srce i osluškivati ga.
Kada želimo Božju pomoć trebamo moliti, tražiti ono što nam je potrebno. I Marija je pitala, tražila, molila. Stoga po uzoru na nju treba čeznuti za višim darima. Potrebno je preispitati svoje želje, tražimo li zaista Božju volju i jesmo li spremni u životu reći neka mi bude i teško, ako je to Bog dopustio radi višega dobra. Moći reći poput Marije neka mi bude Gospodine, primjer je nasljedovanja Isusa u svojem životu. I ovo milosno vrijeme došašća je vrijeme za preispitivanje gdje sam ja, kakva je moja molitva, privlači li me moje društvo ili odvlači od Boga. Težim li samo za lagodnim životom ili zaista želim trudom i radom nešto postići, koliko pokazujem da sam vjernik, katolik, jesam li spreman promijeniti nešto i kroz ovo vrijeme Došašća biti malo bolji? Zatim sam navela mogućnosti koje nam Crkva nudi za rad na svojoj duši kroz cijelu godinu, a posebno kroz vrijeme Došašća.
Kada se govori o Mariji ne može se preskočiti svece koji su je jako štovali. Jedan od njih je naš sveti Franjo Asiški koji ju je nazivao vjernom Božjom suradnicom te joj, između ostalih molitvi, napisao i Pozdrav Blaženoj Djevici Mariji. Osim svetog Franje, u današnjem vremenu imamo jednog blaženika, Carla Acutisa koji je rekao za krunicu da predstavlja najkraće ljestve do raja. Sveci su nam poticaj da i mi malo više shvatimo važnost i ulogu Blažene Djevice i u našem spasenju, da shvatimo kako imamo Nebesku majku koja nam uvijek želi pomoći, koja nas ne osuđuje nego poziva na obraćenje, koja nas zagovara i povezuje sa svojim sinom Isusom. Po Mariji k Isusu. U našem odnosu prema Bogu često nam odnos s našim zemaljskim roditeljima predstavlja problem. Zbog nerazumijevanja u našim ljudskim odnosima teško nam je povjerovati da nas Bog i Nebeska Majka Marija bezuvjetno ljube. Ponekad mislimo da je Bog strogi otac koji nas želi kazniti. No dokaz da tome nije tako očitovao se i u rođenju Sina Božjega u štalici. Zbog ljubavi prema čovjeku, on Bog – postao je čovjekom.
Nakon kateheze uslijedila je radionica gdje su mladi najprije imali individualni, a nakon toga i grupni rad. Razgovarali su o određenim pitanjima koja su se odnosila na Blaženu Djevicu Mariju i vrijeme Došašća. Naravno, uz Mariju se uvijek spominje i sv. Josip kojega je Bog izabrao da pomogne Mariji, tako se tematizirao i odnos zaručnika Marije i Josipa koji je uzor mnogim današnjim zaručnicima.
Nakon radionice uslijedilo je svjedočanstvo o obraćenju koje je imao Marin Mamut Mamić. U njegovom obraćenju veliku ulogu imala je upravo Blažena Djevica Marija i hodočašće u Međugorje. Marin je svojim svjedočanstvom potaknuo mlade da ozbiljnije razmišljaju o zamkama današnjeg društva koje odvlači mlade od kršćanskih vrijednosti.
Uz radionicu i svjedočanstvo bilo je tu i smijeha, pjesme, druženja, a na koncu duhovne obnove zahvalili smo Gospodinu za ovaj milosni susret i prikazali svoje nakane i svoja pitanja u euharistijskoj gozbi Jaganjcu, koji se za nas rodio u štali i došao da nam pokaže sliku nevidljivog Boga koji nas neizmjerno ljubi. Sv. misu je predvodio naš studentski kapelan don Antu Mate Antunović. Radosnih lica i ispunjenog srca mladi su otišli s ove duhovne obnove noseći nešto novo što ih je, kako sami kažu, dotaknulo. Neka ih prati zagovor Nebeske Majke kako bi posijana klica urodila plodom.
s. Marija Matanović
