Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 12. lipnja 2026., u provincijskom središtu u Splitu obilježile smo redovničke jubileje naših sestara. Sedam desetljeća redovničkog života proslavila je s. Vendelina Mijić, dok su svoj dijamantni jubilej, šezdeset godina vjernosti Gospodinu obilježile: s. Radoslava Bralo, s. Emanuela Ercegovac, s. Anizija Šućur, s. Natalija Vučković, s. Venancija Džimbeg, s. Melhiora Biošić, s. Davorina Jurić i s. Anđela Milas. Zlatni jubilej polustoljetnog služenja Bogu, Crkvi i ljudima proslavila je s. Rahela Tojčić, dok je deset godina doživotnih zavjeta obilježila s. Mirjana Puljiz. Svečanoj proslavi jubileja prethodila je šestodnevna priprava jubilantkinja u našem samostanu u Zadru koju je predvodio don Mirko Barbarić, SDB.
Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli na Lovretu predslavio je fra Domagoj Runje, u koncelebraciji s osmoricom svećenika, suradnika i prijatelja zajednice. Svečanosti euharistijskog slavlja i ovom je prigodom pridonio Zbor lovretskih sestara pod ravnanjem s. Lidije Bernardice Matijević i uz orguljsku pratnju s. Nedjeljke Milanović Litre.
Tumačeći u homiliji biblijski smisao riječi srce, fra Domagoj je pojasnio kako ona u Svetom pismu označava središte čovjekova bića iz kojega proizlaze njegove misli, riječi i djela. Stoga nas i Isus upozorava na njegovu važnost. Bog otajstva kraljevstva objavljuje malenima, onima koji poput djece imaju potpuno povjerenje u njega. U duhovnom smislu pozvani smo čitav svoj život živjeti u potpunom povjerenju i poznavanju Boga kao svoga Oca, gradeći odnos sinovstva prema Njemu. To nije odnos roba i gospodara, niti odnos opterećen izvanjskim iskazivanjem poštovanja različitim žrtvama i obredima nego život djece Božje koja čine djela svojega Oca, naglasio je fra Domagoj.
Umornima i opterećenima Isus obećava odmor. Izmorenost i opterećenost mogu se odnositi na teret neizbježnih životnih briga i nevolja, ali i na opterećenost proizišlu iz pogrešnog, farizejskog shvaćanja vršenja Zakona gdje se propisi toliko namnože da zapravo zamagle samu srž i smisao Zakona. Takva opasnost postoji i danas u kršćanskom, pa i u redovničkom životu, kada čovjek postane toliko zaokupljen vršenjem propisa da zanemari ono što doista daje život.
Osvrćući se na Isusov poziv da uzmemo njegov jaram na sebe, fra Domagoj je poručio kako u nošenju životnoga jarma nikada nismo sami. Isus se zajedno s nama upreže u isti jaram te upravo zato životno breme postaje lakše nositi. „Kada se životni jaram nosi u zajedništvu s Kristom, sa sestrama i braćom, tada taj jaram postaje sladak, a breme lako. Jaram i dalje ostaje jaram, breme i dalje ostaje breme, ali donosi veliki i slatki životni plod“, istaknuo je.
Povezujući evanđeosku poruku s proslavom jubileja redovničkih zavjeta, naglasio je da sestre koje slave značajne obljetnice svoga redovničkog poziva nisu same nosile teret života i poslanja, nego su ga nosile s Kristom i u zajedništvu sa svojim sestrama.
Isus svoje srce, središte svoga bića opisuje kao krotko i ponizno. Krotkost označava način na koji se ponašamo prema ljudima, a poniznost našu svijest o sebi u odnosu prema Bogu i prema ljudima, naglasio je fra Domagoj. Na današnju svetkovinu pozvani smo učiti se od njegova krotkog i poniznog srca kako bismo u svim područjima života, osobito u međuljudskim odnosima, bili autentičan znak prisutnosti Božje ljubavi u ovome svijetu, zaključio je fra Domagoj.
Okrijepljeni Božjom riječju i euharistijskim zajedništvom, slavlje smo nastavili u radosnom sestrinskom ozračju.
