U subotu, 18. travnja, mi, hodočasnici iz udruge „Isus je Put“, uputili smo se pod vodstvom s. Darije Bota u Međugorje. Već na samom početku puta osjetili smo posebnu radost i zajedništvo. Tijekom vožnje molili smo i pjevali duhovne pjesme uz vodstvo naše Danijele Parčina, što nas je dodatno povezalo i uvelo u ozračje molitve i sabranosti.
Uz poticaje časne sestre Darije svaki je trenutak našeg hodočašća dobivao dublji smisao. Njezine riječi usmjeravale su nas na razmišljanje o vlastitom životu, vjeri i odnosu s Bogom. Posebno snažno iskustvo bio je uspon na brdo Križevac. Taj uspon nije bio samo fizički izazov, nego i simbol našega životnog puta – sa svim njegovim teškoćama, ali i nadom koja proizlazi iz vjere. Na postajama, uz molitvu desetica krunice i duhovne nagovore sestre Darije, osjećali smo kako u sebi ostavljamo terete svakodnevice i sve se više otvaramo Božjoj prisutnosti.
Nakon uspona, sve što je slijedilo – zajednički ručak, ispovijed, sveta misa, blagoslov predmeta i klanjanje pred Presvetim – doživjeli smo još dublje i sabranije. U ispovijedi smo osjetili olakšanje i mir, a u klanjanju posebnu tišinu u kojoj smo mogli susresti Boga, ali i same sebe.
Ovo hodočašće za nas je bilo više od putovanja. Bilo je to vrijeme milosti, obnove i učvršćenja vjere. Udaljili smo se od svakodnevnih briga i otvorili svoja srca Božjoj blizini. Vratili smo se ispunjeni mirom i zahvalnošću, s iskrenom željom da ono što smo doživjeli nastavimo živjeti u svakodnevici – kroz dobrotu, razumijevanje i vjeru u našim životima.
Željana Pezar
