U četvrtak, 4. prosinca 2025., u crkvi Gospe Loretske u Arbanasima održan je duhovni susret za roditelje učenika drugih i trećih razreda osnovne škole. Susret je vodila s. Anka Cvitković, župna vjeroučiteljica, a cilj večeri bio je pomoći roditeljima da iznova otkriju kako mogu svoju djecu voditi k Isusu – ne samo riječima, nego prije svega vlastitim životom vjere.
Polazeći od jednostavne, ali zahtjevne misli da djeca upoznaju i zavole Krista ako i sami roditelji nastoje živjeti kao Božji, s. Anka je roditelje pozvala da prepoznaju koliko im je potrebno Božje svjetlo i snaga. Bez Božje pomoći ni odrasli ne vide uvijek jasno što je najbolje – ni za njihovu djecu ni za njih same. Zato je večer započela Molitvom sv. Franje pred raspelom, u kojoj su roditelji zajednički molili za pravu vjeru, sigurnu nadu i iskrenu ljubav.
Kao misao vodilju susreta s. Anka je izabrala Pjesmu stvorova sv. Franje Asiškoga, u godini kada Crkva obilježava 800 godina od njezina nastanka. Roditelji su najprije upoznali životni kontekst u kojem je pjesma nastala: sv. Franjo je bio bolestan, iscrpljen i pun trpljenja, ali umjesto ogorčenosti izabrao je zahvalnost i hvalu Bogu. U tome su roditelji lako prepoznali i vlastitu svakodnevicu obilježenu poslom, umorom, brigama i nedostatkom vremena.
Posebno su ih se dojmili vitraji na temu Pjesme stvorova iz sestrinske kapele u Zadru, rad akademskog umjetnika Josipa Botterija Dinija. Kroz prikaze sunca, mjeseca, vjetra, vode, ognja i zemlje, roditelji su ne samo slušali Franjinu molitvu, nego i primali konkretne poticaje za razmišljanje o vlastitim obiteljima.
S. Anka je svaku kiticu Pjesme povezivala s obiteljskim životom:
- Sunce – slika topline i svjetla, ali i roditeljske prisutnosti. Djeci je najpotrebnije sunce mamine i tatine pažnje: pogled u oči, miran razgovor bez mobitela, osjećaj da su voljena i sigurna.
- Mjesec i zvijezde – podsjetnik da roditelji ne moraju biti savršeni niti izvor svjetla, nego poput mjeseca mogu odražavati Kristovu svjetlost svojoj djeci, osobito u noćima briga, bolesti i teškoća.
- Vjetar, zrak, oblaci – slika Duha Svetoga koji mijenja ozračje u obitelji. Umjesto nervoze, žurbe i povišenih tonova, roditelji su pozvani zazivati Duha Svetoga da donese mir, strpljivost i nježnost u njihove odnose.
- Voda – znak života i krštenja, ali i poniznosti. Kao što se voda uvijek spušta na najniže mjesto, tako je i roditeljska snaga u sposobnosti reći oprosti i priznati pogrešku.
- Oganj – slika srca koje može grijati ili spaljivati. Riječi izgovorene u obitelji mogu biti ili blagi plamen koji grije, ohrabruje i podiže, ili vatra koja povrjeđuje i ostavlja trag.
- Zemlja – poticaj na zahvalnost za sve darove koje primamo: hranu, dom, prirodu, ali i one najvrjednije – djecu i obitelj.
Posebna pažnja posvećena je Franjinim riječima o oprostu i podnošenju životnih teškoća s mirom. S. Anka u središte je stavila poruku da savršene obitelji ne postoje, ali da djecu najviše oblikuje upravo to vide li kako se roditelji znaju ispričati, zagrliti i krenuti ispočetka.
Roditelji su mogli čuti jasnu poruku: djeci ne trebaju savršeni roditelji, nego roditelji koji znaju zahvaliti, ispričati se i iznova pokušati. Pjesma stvorova je kao poziv da u obiteljima bude malo više zahvalnosti nego prigovora, malo više nježnosti nego nervoze, malo više povjerenja nego straha. Ono što roditelji ne mogu svojim snagama, pozvani su prepustiti Onome koji je Stvoritelj svega – i roditelja i djece.
Na završetku susreta roditelji su zajedno izmolili zahvalnu molitvu za svoje obitelji, povjeravajući Gospodinu svoju djecu, brakove i svakodnevni obiteljski život. Susret je završio u ozračju mira i ohrabrenja, uz želju da Pjesma stvorova nastavi živjeti u njihovim domovima kroz konkretnu zahvalnost, nježnost i povjerenje u Boga.
