U samostanu sestara Mostarske provincije u Bijelom Polju, od 24. do 26. studenoga 2025. godine, održan je seminar za postulantkinje i novakinje naših triju provincija hrvatskog govornog područja. Seminar na temu Život u zajednici predvodio je fra Josip Jozić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Govor o životu u zajednici fra Josip je započeo promišljanjem o važnosti samoće za zajednički život. Važne odluke ne mogu se donijeti u buci. Za donošenje ispravne, svjesne, razborite odluke u skladu s Božjom voljom potrebno je sabiranje, povlačenje, sabranost, šutnja i osluškivanje svoje nutrine. Ne misli se pritom o samoći kao bijegu od drugih, nego o tišini u kojoj se osluškuje, naglasio je fra Josip. Stvarna, ispravna, istinska šutnja više je od pukog negovorenja te podrazumijeva nutarnji mir. Tko zna šutjeti, istinski šutjeti, može čuti Božji glas. Boga koji je tih može čuti samo onaj tko Ga osluškuje. Osluškivati Božji glas znači u svakodnevnim životnim situacijama prepoznavati što nam Bog kroz njih govori. Snaga se nalazi u tišini, a u toj tišini moguće je osjetiti bol drugoga. Tako tišina može biti mjesto gdje se rađa empatija, istaknuo je fra Josip.
Svoje izlaganje fra Josip je nastavio govorom o življenju zajedništva u različitosti. Kao ljudi razlikujemo se po mnogočemu no ta različitost ne bi trebala biti razlog našeg neslaganja. Na biblijskom primjeru Jakova i Ezava fra Josip nam je rastumačio kako izgleda razilaženje među braćom. Kvaliteta naših odnosa ovisi o izborima koje u svojoj slobodi činimo. Prema različitostima možemo zauzeti dva stava: prihvatiti ili ne prihvatiti. Svaka od nas trebala bi neprestano sebi postavljati pitanje: Prihvaćam li sestru pored sebe? O tome ovisi hoćemo li onima s kojima živimo biti blagoslov ili prokletstvo. Osvrćući se na općenite probleme naših redovničkih zajednica fra Josip nam je za uzor prihvaćanja drugih naveo sv. Franju. Franju je različitost dovodila do slavlja, a ne do razilaženja, a s izazovima zajedničkog života sv. Franjo borio se sviješću da je Bog onaj koji vodi zajednicu, a ne on. Stoga je mogao govoriti: Bog mi je dao braću. Zaključno, fra Josip nam je naglasio kako je pri ulasku u zajednicu potrebno vjerovati u njezin uspjeh te sijati u njoj istinsku radost jer zajednica živi od iskrenog smijeha.
Naš susret završile smo hodočašćem u Međugorje na kojem nam se pridružila kandidatkinja Mostarske provincije. Zahvaljujem fra Josipu i sestrama u Bijelom Polju na gostoprimstvu sa željom da ovaj susret bude svima na korist i duhovnu izgradnju.
s. Pia Sitaš, novakinja
