Školske sestre franjevke

Novi koraci u rastu u vjeri

IMG 20251118 WA0005

U subotu, 15. studenoga 2025., grupa hodočasnika pod vodstvom s. Darije Bota uputila se na duhovno putovanje u Međugorje, mjesto koje je za mnoge izvor mira, utjehe i novih početaka. Put je bio ispunjen molitvom, pjesmom i zajedništvom, a u tišim trenucima i dubokim osobnim promišljanjima. Svi smo, osim vlastitih nakana i potreba dragih ljudi preporučenih u molitve, u srcu nosili i našu domovinu Hrvatsku, sve hrvatske obitelji te svakodnevne životne borbe i radosti koje svi zajedno dijelimo.

Dolaskom u Međugorje, uputili smo se prema Podbrdu, brdu Gospina ukazanja. Od njegova podnožja započeo je polagani uspon. Na postajama smo zastajali, kako bismo se, uz poticaje i kratka razmatranja s. Darije, dublje promišljali o radosnim otajstvima Isusova i Marijina života. U nutrini, u sabranosti vlastitih misli, osjećali smo kako nas Gospina prisutnost vodi, nosi i poziva.

Po dolasku na mjesto ukazanja, zavladala je posebna tišina. Svatko je, ispunjen mirom i milošću, u toj tišini predao svoje molitve, brige, nade i zahvale Mariji. To su bili trenuci duboke osobne ispovijedi duše, trenuci u kojima čovjek spozna da nikada nije sam.

Nakon silaska s brda i kraće okrjepe, uslijedila je priprema za svetu misu. U evanđelju toga dana slušali smo prispodobu o ustrajnosti u molitvi, o tome kako valja uvijek moliti i nikada ne posustati. Razmatrajući te riječi, zapitali smo se živimo li ih doista u svakodnevici: jesmo li svjesni da molitva hrani vjeru, a da vjera raste i oblikuje se upravo u molitvi? Samo neprestana, ustrajna molitva može održati vjeru snažnom, a takva molitva izrasta jedino iz srca koje vjeruje cijelim bićem.

Po završetku svete mise ostali smo u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u tišini u kojoj je svatko mogao čuti glasnu molitvu vlastitog srca, ali i prepoznati Božju blizinu i snagu Njegove utjehe.

Iz ovog svetog mjesta milosti, duhovno ispunjeni i obnovljeni, krenuli smo kući s osjećajem mira, ljubavi i zahvalnosti. Otišli smo u radosnoj nadi ponovnog povratka.

Na kraju, iskrena hvala s. Dariji na strpljivosti, trudu i ljubavi s kojima nas je vodila te omogućila da i ovaj dan postane novi korak u našem rastu u vjeri.

Hodočasnica