U subotu, 11. listopada 2025., grupa hodočasnika pod vodstvom s. Darije Bota uputila se na hodočašće u Međugorje. Put do odredišta bio je ispunjen molitvom i pjesmom. Putujući, svatko je od nas, u svojim mislima i molitvama, nosio svoje potrebe i potrebe onih koji su se u naše molitve preporučili.
Pogled na brdo Križevac, crkvu sv. Jakova i Podbrdo uvijek nas ispunjava radošću i uzbuđenjem. Tako je bilo i ovog puta dok smo se od podnožja Podbrda počeli penjati do mjesta Gospinog ukazanja. Moleći krunicu, zastajali smo na prikazima pojedinih otajstava te, na poticaje s. Darije, o njima razmišljali. Premda u mnoštvu, svatko je od nas u svojoj molitvi bio sam, želeći doći Majci slijedeći svoj jedinstveni put. Došavši na mjesto ukazanja predali smo u tišini svoje molitve Mariji. Pri povratku osjećali smo se poput Isusovih učenika, ispunjenih milošću, koji su željeli ostati na brdu Karmelu.
Nakon tjelesne okrjepe uslijedila je molitva i priprema za svetu misu. Slušajući evanđelje o deset gubavaca pitali smo se što je s osjećajem zahvalnosti u našim životima. Shvaćamo li često primljene darove kao nešto što se podrazumijeva? Jesmo li svjesni Božje ljubavi koja se očituje u svemu? Po završetku svete mise ostali smo u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U izvanjskoj tišini koja je zavladala, mogla se naslutiti glasna molitva u nutrini svakoga od nas.
Iz ovog svetog mjesta milosti i duhovne okrjepe otišli smo srca punog mira, ljubavi i zahvalnosti s obećanjem da ćemo se uskoro vratiti. Hvala s. Dariji što nam je svojim trudom omogućila rast u vjeri.
Hodočasnica
