Možda uopće nije novost da se redovnice okupljaju, mole i provode vrijeme u šutnji, nastojeći biti što bliže Bogu. Ta i imaju samo jedan zadatak: govoriti ljudima o Bogu i Bogu o ljudima. Nije neobično ni da se to događa krajem srpnja svete godine 2025 ako znamo da su sestre u to vrijeme redovito imale duhovne vježbe. No uvijek je to bilo na selu, u tišini i na čistom zraku, u svojoj kući u Luhwinji, daleko od buke grada. Ali odjednom, tamo se više ne može. Bogatstvo ove zemlje postade naša propast, naše prokletstvo. A, kako kaže stara afrička poslovica kad se slonovi tuku, najprije stradava trava, kad moćnici ratuju, stradavaju nevini.
Život nas uči prilagođavanju danom trenutku. No, potrebno je uvijek znati tko si i što želiš, kako te vjetrovi ne bi odnijeli na drugu stranu obale. Potrebno je čvrsto se držati Onog jedinog koji ne vara i nikad ne uskraćuje svoje zaštite onima koji u Njemu traže oslonac, stup i smjer života.
Ovih dana, sve smo ostavile jer upravo sad potrebno je zaustaviti se, naći se u molitvi koja daje nadu i mir. Tako, na duhovne vježbe, 23. srpnja u Bukavuu okupilo nas 18 redovnica, mlađih i starijih, onih koje su na početku svog redovničkog života, onih koje će za nekoliko dana izreći svoj doživotni Da Gospodinu kao i onih koje obilježavaju 25. obljetnicu redovničkog života. O temi Posvećene ljubavlju onog koji nas je uzljubio – budite sveti kao što sam je svet govorio nam je o. Boniface Kanozire. U ovom, za nas, milosnom vremenu podsjetile smo se kako je vjeran Onaj koji nas poziva i daje snagu za odgovor, onaj svakidašnji kojeg izgovaramo svakog jutra: O, Ti koji upravljaš svemirom i našim životima, dopusti mi da danas budem bolja nego jučer, da budem uza Te, da Te volim, da Ti služim, da budem samo Tvoja. U Njemu je naša snaga i mir usred uzburkanih voda života.
Misionarka iz DR Konga
